Da se očituju djela Božja

Slijepac od rođenja. Ne zna je li kvar u vidnom centru u mozgu ili u očnim organima, samo pacijent ne razlikuje noći od dana, ni sunca od mraka. Ne zna kako izgleda čovjek, janje, Hram pred kojim prosi. Da je jedno oko, hajde de, nego oba! Ne zna ni kako ni zašto. Pa i da zna – što? Možda mu je već 25 godina, punoljetan. Ne može raditi ni zarađivati, osim proševinom, poniženjem.     

Isusove ključne akcije i riječi: ugleda, pljuvačkom načini kal, premaza oči, operi se, nestade, dočuo, nađe ga, reče mu: vjeruješ li? Na osudu dođoh: da slijepi vide, a okati obnevide.

U nekoj ulici u Jeruzalemu

»Prolazeći, ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: ‘Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji, te se slijep rodio?’ Odgovori im ISUS: ‘Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja« (Iv 9,1-3).

Isus obično liječi bolesnike ako ga sami zamole ili netko njihov. I ako pokažu barem gorušicu vjere u njega. Isus ovoga slijepca ne pita, ima li vjere – o tome će poslije. Nego ga “ugleda”. Gospodin prvi svraća pogled na nemoćnika. Zaustavi se Isus, zaustaviše se apostoli.

– Učitelju, tko sagriješi te je ovaj slijep od rođenja – on osobno ili njegovi roditelji? 

Isus odlučno niječe da je ta očna bolest posljedica ičijega grijeha. Ova je sljepoća ne „zbog“ nego „radi“: da se “očituju djela Božja”!

– Ne prigovaraj Bogu da nema oka ni srca. On nas “ugleda” kada on hoće. Ne treba uvijek misliti da nas stiže kazna Božja ako nas pogodi kakva bolest, pa i neizlječiva. Možda Bog sprema nešto drugo ako dopusti da ne možemo nikuda s postelje. Sve je njegov dar, a ne naše pravo!

Isusova operacija

»[…] Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta. To rekavši, pljunu na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: ‘Idi, operi se u ribnjaku Siloamu’: – što znači ‘Poslanik’. Onaj ode, umije se, pa se vrati gledajući« (Iv 9,4-7).

Isus se prihvati “operacije”: malo pljuvačke, malo prašine, sve umiješa i privi slijepcu na oči. I reče mu neka ode i umije se. Neka i on učini 50 koraka. Neka se u hodu duhovno budi, nada, vjeruje, očekuje. Čudno: od kaline i prašine čovjek oslijepi. A Isus kalom oči otvara, i oči u kal pretvara.

Čovjek, nakon što se umi, progleda, vrati se gledajući. Ozdravljenik prvi put vidi ljude, koji uopće nisu kako ih je on zamišljao. Apostoli i narod zadivljeni. Jeruzalem na nogama. Isus pušta klijenta da svjedoči po gradu, a sam nestade.

Na ispitu susjedi i prolaznici

»Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorahu: ‘Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?’ Jedni su govorili: ‘On je.’ Drugi opet: ‘Nije, nego mu je sličan.’ On sam je tvrdio: ‘Jest, ja sam!’ Nato ga upitaše: ‘Kako su ti se, dakle, oči otvorile?’ On odgovori: „Čovjek, koji se zove Isus, načini kal, premaza mi oči i reče mi: Idi u Siloam i operi se. Odoh, dakle, oprah se, i progledah.’ Rekoše mu: ‘Gdje je on?’ Odgovori: ‘Ne znam’« (Iv 9,8-12).

Zadivljuje Isusovo držanje. Izliječio slijepca od rođenja i nestao. Ode liječiti druge. Ozdravljenik se prvo trebao javiti farizejskom uredu za bolesnike, da je ozdravio. Farizeji se zanimaju više za Liječnika nego za izliječenoga. Ovaj ne zna kako Liječnik nestade. Samo mu je zapamtio ime: Isus.

– Mogli bismo naučiti od Isusa put djelatne dobrote, da ne zna ljevica što radi desnica. Kada zatreba, svačije će djelo doći na vidjelo. I ljudi će slaviti Oca nebeskoga.

Na ispitu farizeji

»Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana, kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: ‘Stavio mi kal na oči, i ja se oprah – i evo vidim.’ Nato neki između farizeja rekoše: ‘Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.’ Drugi pak govorahu: ‘A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?’ I nasta među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: ‘A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči?’ On odgovori: ‘Prorok je!’« (Iv 9,13-17).

Bivši slijepac. Nakon ozdravljenja izliječeni se budi u vjeri. Čeznuo za vidom, nigdje vida! Ali nakon što je progledao, počinje drukčije misliti. Najprije Isusa priznaje čovjekom u punom smislu riječi, a evo, na informativnom razgovoru pred farizejima, svjedoči: “Prorok je!” Ne boji se priznati svoju vjeru u Isusa čovjeka i proroka. On je doživio Isusovu čovječnost odnosno nadčovječnu moć koju Bog obično daje prorocima. Kako se samo dovio da ga prizna Prorokom?

Farizeji. Ozdravljenik unosi zabunu među farizeje, koji ga „iznova“ stadoše ispitivati. To je ono što Isus reče za slijepca: “… da se na njemu očituju djela Božja”. Isus se bori izravno s farizejima, ali oni ne žele vjerovati njegovim inače uvjerljivim dokazima. Isus poduzima ovo svima očito djelo: ozdravlja slijepca od rođenja – jedini slučaj u Evanđeljima. I to neradnom subotom! Šalje bivšega slijepca kao svoju iskaznicu farizejima. Koliko je Isusu stalo da slijepac tjelesno progleda, još mu je više stalno da farizeji otvore svoje duhovne oči. Među farizejima prepirka: jedni vele da je Isus – grješnik jer radi subotom, a drugi se pitaju: kako grješnik može činiti ovakva čudesa? Radije se opredjeljuju da ne vjeruju uopće ništa: čak ni to da je slijepac bio slijep, eto koliko oslijepiše! Zato će ga komisijski iznova, treći put.

Na ispitu roditelji

»Židovi [farizeji] ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao, dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: ‘Je li ovo vaš sin za koga tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?’ Njegovi roditelji odvrate: ‘Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!’ Rekoše tako njegovi roditelji jer se bojahu Židova. Židovi se, doista, već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: ‘Punoljetan je, njega pitajte!’« (Iv 9,18-23).

Farizeji, kako ne vjerovahu da je slijepac uopće bio ćorav, dozvaše njegove roditelje na ispitivanje: Je li to vaš sin? Je li bio slijep? Tko ga je oslobodio sljepila? Imaju li ikakva kontakta s Isusom? I roditelji u drhtaju promucaše: Jest, to je naš sin, slijep se rodio, slijep do jučer bio, sada izvrsno vidi i blizu i daleko. I stadoše. Nisu Isusa izričito zanijekali, ali ga nisu ni priznali. Prebacili na sina: Punoljetan je, njega pitajte! Pobojali se da ih farizeji ne izbace iz sinagoge ako kažu da im je Isus iscijelio sina.

Roditeljima važnija farizejska sinagoga nego Isus ozdravitelj slijepca od rođenja! Možda su njegovi roditelji u znak zahvalnosti već bili donijeli Isusu punu korpu svašta: suhih smokava, sira, meda, plećku janjetine, a sada ga ne priznaju pred Centralnim komitetom. Mora da je to dvolično roditeljsko ponašanje Isusa silno zaboljelo. Ne traži on sira, nego srca! Ne plećku, nego vjeru!

Svjedočanstvo raste

»Pozvaše, stoga, po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: ‘Podaj Bogu slavu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!’ Nato im on odgovori: ‘Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.’ Rekoše mu opet: ‘Što ti učini? Kako ti otvori oči?’ Odgovori im: ‘Već vam rekoh, i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?’« (Iv 9,24-27).

Kakva li probuđena učenika! Pred sudom nevjernih farizeja ponovo svjedoči istu istinu. On uvijek govori isto. Ne boji se nikoga. Budan i hrabar. Neka ga izbace iz sinagoge! U društvu je s Isusom! Od dragosti svjedoči za svoga Liječnika. Oni ga nagone da se zakune – podaj slavu Bogu! – da je to grješnik. Ali on: Ja se ne kunem, ne znam je li grješnik ili nije, samo znam da on dobro čini: meni je darovao vid! Nakon što ga više puta podbodoše, i on njima malo ironično: Zašto me toliko pitate? Da i vi ne kanite biti njegovi učenici kao što sam i ja? Na njihove strašne riječi on neustrašivo uzvrati.

Izbačen iz ureda

»Nato ga oni izgrdiše i rekoše: ‘Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.’

Odgovori im čovjek: ‘Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego, je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa.’

Odgovoriše mu: ‘Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?’

I izbaciše ga« (Iv 9,28-34).

Poučljiva je ova žegarna polemika između farizejâ i Isusova ambasadora, prvoklasna svjedoka. Oni su sada na ispitu, a ne on. I jest čudnovato kako ne znate odakle je taj Liječnik, a meni oči otvorio! Trebali biste znati odakle dolazi takav čudotvoran Okulist. Od Boga ili od ljudi? I to stavio mi kaline na oči, pa vidim. Od kala čovjek obnevidi. Malo prije rekoh da ne znam je li grješnik, a sada javno kažem: On nije grješnik, mi smo svi grješnici. On je dobar čovjek! Kada ne bi bio od Boga, ne bi mogao nikakva dobra učiniti!

Farizeji ovdje prema ozdravljeniku pokazaše kakvi su. Kada ljudi nemaju drugih uvjerljivih dokaza osim pogrda i izgona, onda su to najnemoćniji argumenti. Svoj neljudski čin popratiše uvrjedom: „Sav si se u grijesima rodio, i ti da nas učiš!“ Eto farizejskoga odgovora na apostolsko pitanje u početku ovoga teksta: tko je sagriješio? On ili njegovi roditelji? Farizeji točno znaju i kažu svjedoku: Sav si se u grijesima rodio! Kao nepopravljiv grješničina! 

Sin Čovječji traži vjeru

»Dočuo Isus da su onoga izbacili, pa ga nađe i reče mu: ‘Ti vjeruješ u Sina čovječjega?’ On odgovori: ‘A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?’ Reče mu Isus: ‘Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!’ A on reče: ‘Vjerujem, Gospodine!’ I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: ‘Na osudu dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide… da oslijepe!’« (Iv 9,35-39).

Doznao Isus da su izliječenoga farizeji izbacili iz svoje dvorane, i on ravno k njemu. “Nađe ga”! Kao što na početku teksta: “ugleda” ga, tako sada na kraju događaja: “nađe” ga. Uvijek je Isusov prvi: poticaj, pogled, poziv, posjet, pomoć. On prvi ide prema čovjeku. Traži grješnike, slijepce. Nudi zdravlje. I veli mu Isus: “Vjeruješ li u Sina čovječjega?” – Rado bih vjerovao, ali ne poznam toga Sina čovječjega! – uzvrati izliječeni. Vidio si ga rođenim očima! veli mu Gospodin. Znamo dalje: zahvala do neba – poklon do zemlje!

Zaključak. – Izliječeni najprije priznaje Isusa “čovjekom”. Čovjek zvani Isus. Isus je pravi čovjek, rođen od žene, sa svim kvalitetama i naravnim svojstvima čovještva. U njega se božanska narav i ljudska narav ujedinile u Božanskoj Osobi.

– Zatim Isusa naziva “prorokom”. Prorok je glas i oruđe Božje poruke i snage. Ovaj Prorok ima veličanstvenu snagu i moć liječenja. Pred njim nema neizlječive!

– Napokon Isus pita: Vjeruješ li u “Sina čovječjega”, tj. u Sina Božjega? Izliječeni s dubokim poklonom prihvaća. Tako vjera dozrijeva! Isus čini čudo da probudi vjeru ne samo u slijepcu nego i u roditeljima, susjedima, prolaznicima, farizejima, Jeruzalemcima: neki povjerovaše, a neki se iznevjeriše. Isus: „Dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!“ (Iv 9,39). Oni koji ne vide da vjerom progledaju, a oni koji vide a ne vjeruju da obnevide!

[Nitko me ne će razuvjeriti da je Ozdravljenik jedne večeri na Trgu pred Hramom u čast Sina Čovječjega, Otkupitelja čovječanstva, priredio koncert „Bijah slijep, a sad vidim“: Prepjevao cio čudesan događaj!]