»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Gospina ukazanja u Lurdu

Gradić Lurd (Lourdes) nalazi se na krajnjem zapadu Francuske. U njemu se zbio događaj koji je obilježio XIX. stoljeće. Od 11. veljače do 16. srpnja 1858. godine Blažena Djevica Marija tamo se ukazala osamnaest puta četrnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici Soubirous. Strogi lurdski župnik zatražio je tada od djevojčice da pita nepoznatu osobu koju je opisivala „kao lijepu Gospođu odjevenu u bijelo“ tko je, ako želi da se na tom mjestu sagradi kapelica i da joj hodočaste vjernici.


Lourdes


Prigodom svoga šesnaestog ukazanja 25. ožujka 1858., na blagdan Blagovijesti, Marija je djevojčici na pitanje odgovorila: „Ja sam Bezgrješno začeće.“ Tim riječima Gospa je potvrdila nauk Crkve o njezinom bezgrješnom začeću, o istočnom grijehu i o njezinoj ulozi u povijesti. Naime, četiri godine prije, 8. prosinca 1854. godine, papa Pio IX. proglasio je dogmu  Bezgrješnog začeća (Ineffabilis Deus ).

Prema nauku Crkve, Bog daje milost pojedincu na dobro zajednice i zajedništva  Boga sa ljudima. Budući da je Marija, kao nitko drugi u povijesti spasenja, obdarena mnogim milostima, ona ne može ostati neosjetljiva  na potrebe ljudi. Stoga nam je najizvrsnija zagovornica Kristove milosti. Marija kao prva spašena, u zajedništvu sa svojim Sinom, iako nema izravnu ulogu u činu spasenja, posreduje za nas kod svoga Sina radi svih koji joj se utječu u svojim potrebama  svojim molitvama.

Definiranjem dogme stavljena je kruna na sva dotadašnja razmišljanja i vjerovanja. Učinio je to papa, prije toga upitavši sve biskupe svijeta, što vjeruju oni i njihov puk  o toj Marijinoj povlastici. Događaj Lurda, četiri godine poslije, bio je kruna svih dotadašnjih razmišljanja i vjerovanja. Marija je u njemu potvrdila ono što je Crkveno učiteljstvo definiralo četiri godine prije.

Ono izvanredno što se u tom malenom gradiću zbilo dogodilo se u vremenu koje je bilo teško za Crkvu i kršćanstvo. U to doba završavao je stari svijet, a započinjao novi koji se nije gradio na Evanđelju, koji nije težio Božjem kraljevstvu, nego je išao putem otpada od Boga i Crkve. To je stoljeće obilježila bijeda naroda koji je jedva preživljavao od malih nadnica, pokrivajući njima osnovne potrebe za hranom. Uvjeti stanovanja i rada bili su užasni i vrijedni prezira. Počela je materijalistička epoha u kojoj je novac postajao zakon ljudske vrijednosti. Bilo je to i vrijeme obilježeno ateizmom, pozitivizmom, racionalizmom…, vrijeme koje je na sve načine željelo čovjeka odvojiti od Boga. U tim vremenima, teškim za Crkvu, u Lurdu se ukazala Djevica Marija. Ona je osvijetlila mračno vrijeme XIX. stoljeća i probudila novi osjećaj za Crkvu i stare svetinje.

U novonastalim prilikama Bog nam je progovorio po Mariji, Majci svoga Sina – preko Lurda, Fatime, Baneuxa… i progovara tako sve do današnjih dana. Oni koji ga čuju, neka zahvale Djevici Bezgrješnoj – Gospi Lurdskoj, Majci Mariji.