“Ivan mu je ime” – Zaharijina pločica od hladnoga porculana

Hladni porculan je zgodan za pravljenje različitih figurica i ukrasa, a relativno ga lako svatko može napraviti i prionuti u kreativno stvaralaštvo. Za izradu je potrebna šalica drvofixa (npr. čaša od jogurta), šalica gustina, žlica ulja za bebe i žlica limunovoga soka. Te sastojke treba pomiješati u nekom prikladnom lončiću i kuhati 10-tak minuta na laganoj vatri. Kad se dovoljno stvrdne, istresti na površinu i nakon što se malo prohladi izmiješati rukama da se dobije glatka smjesa. Od toga se oblikuju željeni ukrasi i ostavi se na zraku dan-dva (ili više, već prema veličini ukrasa) da se osuši.

Nešto manje kvalitetan, ali sasvim solidan, hladni se porculan može napraviti na još jednostavniji način, i to tako da se u plastičnu posudu stavi šalica gustina, šalica sode bikarbone i šalica vode, te se sve promiješa i stavi na 2-3 minute u mikrovalnu pećnicu (kada prestane tekućina ključati i stvori se dovoljno čvrsta masa). Potom se smjesa izvadi, lagano ohladi, istrese na prikladnu površinu i oblikuje rukama u glatku smjesu. Od toga se prave ukrasi po želji.

Takav je materijal prilično zgodan i za katehezu i vjeronauk, jer se mogu relativno lako napraviti željeni simboli i drugi znakovi, koji mogu pomoći u pouci, a također mogu biti i zgodan ukras. S obzirom na to, donosimo jednu ideju kako napraviti Zaharijinu pločicu s natpisom: “Ivan mu je ime”, a koja može poslužiti pri obradi sadržaja vezanoga uz svetoga Ivana Krstitelja.

Zaharija je bio bogobojazan čovjek i veliki svećenik, ali iako je već bio u poodmaklim godinama, nije imao djece. Jednom je zgodom imao viđenje u Hramu, odnosno anđeo mu je navijestio da će on i njegova žena Elizabeta dobiti sina, no on to zbog svoje starosti nije povjerovao. Zato je tada zanijemio i tako je nijem ostao do obrezanja sina – svetoga Ivana Krstitelja. Osam dana nakon rođenja svetoga Ivana, po židovskom običaju, okupili su se da obrežu dijete i da mu daju ime. Htjeli su mu dati ime po ocu – Zaharija, ali se Elizabeta tome usprotivila i rekla da će se zvati Ivan. Oni su se tome čudili i znakovima su upitali Zahariju kako ga želi nazvati. Zaharija je zatražio pločicu i na njoj je napisao: “Ivan mu je ime!” Odmah potom otvorila su mu se usta i i blagoslivljao je Boga.

Ivan je bio poseban u svom načinu života i u svojoj poniznosti, a nazivamo ga pretečom, jer je njegovo životno poslanje bilo navijestiti dolazak Mesije – Isusa Krista. Više se o njemu može saznati u ovom izborniku, a koliko ga Crkva drži plemenitim i velikim vidljivo je i iz činjenice da mu posvećuje dva blagdana: Rođenje svetoga Ivana Krstitelja (24. lipnja) i Mučenništvo sv. Ivana Kristitelja (29. kolovoza).

Da bi se napravila Zaharijina pločica, potrebno je napraviti porculan prema jednom ili drugom receptu, lagano razvaljati oklagijom ili nečim drugim prikladnim, tako da gornji i donji rub budu malo više stanjeni kako bi se mogli saviti, na središnji dio napisati “Ivan mu je ime” i ostaviti da se osuši. Po želji se može obojiti i dodatno ukrasiti.

U gornji dio savijenoga dijela može se provući komad špage tako da se pločica može objesiti na prikladnom mjestu na čavao.