Kad homoseksualni svećenik optužuje kardinala za gubitak moralne vjerodostojnosti…
Peticija papi Lavu XIV.
protiv kelnskog nadbiskupa R. M. Woelkija
Ovih je dana objavljena vijest da je više od 61.000 potpisnika potpisalo peticiju papi Lavu XIV. za smjenu kelnskog nadbiskupa kardinala Rainera Marije Woelkija, s optužbom da je izgubio svaki moralni kredibilitet jer je navodno zataškavao zlostavljanja i iznosio neistinu. Protiv njega je svojedobno bio pokrenut istražni postupak i na građanskom i na crkvenom području, a ni jedan ga nije proglasio krivim. Sam je pak nadbiskup uvijek govorio da je nevin, ponizno priznajući mogućnost da je eventualnom njegovom nedovoljnom pozornošću ipak moglo doći do nekih propusta, ali ne onih i onakvih za što ga se optužuje. Oni koji su pratili slučaj Woelki otpočetka su tvrdili da je kardinal neopravdano optužen, odnosno da su ga prijavili aktivisti iz svećeničkih i svjetovnih krugova, usko povezani s Centralnim komitetom njemačkih katolika (ZdK) s ciljem da ga slome u ustrajnosti protivljenju njemačkom sinodalnom putu.
Unatoč tome što ni Sveta Stolica nakon svoga postupka nije kardinala Woelkija proglasila krivim, ponovo je s istim ciljem animirana vojska aktivista koja se nemilice obrušava na nadbiskupa i dobiva nevjerojatno veliki prostor u medijima, dok je on praktički zatvoren za iznošenje činjenica koje bi pokazale nadbiskupovu nevinost. Za njegov slučaj nisu pokazali zanimanje ni oni katolički mediji koji Woelkija inače prepoznaju kao pravovjernog i dobrog nadbiskupa, nego su se uglavnom zadovoljili tek prenošenjem šture informacije o peticiji, bez ikakvog dodatnog komentara.
Iza kaznenih prijava protiv kardinala Woelkija
stoji homoseksualni svećenik W. Rothe
No, nije pravedno propustom dozvoliti kaljanje nadbiskupova imena i njegove službe, osobito jer je on poznat kao jedan od rijetkih protivnika sinodalnoga puta unutar njemačkoga episkopata, a napadi koje doživljava u punom su smislu riječi otvoren progon upravo zbog ustrajnosti u očuvanju učenja Crkve o spolnom moralu. Štoviše, iza svega stoji otvoreni homoseksualni svećenik dr. Wolfgang F. Rothe iz Münchena, poznat i kao viski-vikar, koji za sebe kaže da je svećenik samo zato da bi iznutra mogao mijenjati Crkvu, dakako u skladu sa svojim homoseksualnim preferencijama, a ne u skladu s Evanđeljem. Drugim riječima, gotovo se bez tračka sumnje može zaključiti kako on koristi i potiče neprijateljstvo svjetovnih medija i sekularističkih i kvazikatoličkih aktivista prema Crkvi, smatrajući da je kardinal Woelki dovoljno krhak da bi ga mogao slomiti, a time i slomiti otpor prema sinodalnom putu koji u takvim brutalnim okolnostima zastrašivanja i prijetnji tek još ponegdje tinja. Točnije, taj se otpor sveo na svega četvoricu njemačkih nad/biskupa, uključujući Woelkija, od kojih je jedan – Gregor Maria Hanke – 8. lipnja 2025. na vlastiti zahtjev prijevremeno umirovljen.
Rothe je poznat po tome što prijavljuje svjetovnim sudovima one koji pišu, govore ili na neki drugi način djeluju tako da javno podržavaju učenje Katoličke Crkve o spolnom moralu, a homoseksualnost i druga stanja koja su protivna Šestoj Božjoj zapovijedi jasno nazivaju grijehom. Uz nadbiskupa Woelkija tako se na isti žestok način još 2021. god. obrušio na poljskog svećenika dr. Dariusza Oka, koji je u njemačkom teološkom časopisu Theologisches objavio znanstveni članak o homoseksualnom lobiju u Katoličkoj Crkvi, također je iz istog razloga prijavio glavnog urednika časopisa dr. Johannesa Stöhra, tada devedesetjednogodišnjaka, a kad je urednik časopisa dr. Manfred Hauke, profesor dogmatike na Teološkom fakultetu u švicarskom Luganu, zbog toga kritizirao Rothea, prijavio je i njega i sudilo mu se na švicarskom Kaznenom sudu u Bellinzoni.
Mnogi su tada izražavali zabrinutost zbog onemogućavanja znanstvene slobode istraživanja i miješanja svjetovnih sudova u unutarcrkveno područje, a između ostalih njemački kardinal i bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller u intervjuu za časopis Theologisches izjavio je da ga je sram što je u njegovoj domovini ponovo moguće optužiti nekoga za takozvano poticanje mržnje i osuditi znanstvenika jer je iznio činjenice.
Imeđu ostalih, slučaj je komentirao i tadašnji poljski zamjenik ministra pravosuđa Marcin Romanowski, ovim riječima: „Prema njemačkom sudu, vlč. prof. Dariusz Oko je, razotkrivanjem skupine silovatelja koji djeluju unutar Crkve u znanstvenom članku, potaknuo mržnju. Sud je time pogazio akademsku slobodu i pokazao da više cijeni počinitelje nego žrtve. Ne dopustimo takvu paranoju u Poljskoj.“
Zanimljivo je primijetiti da je suđenje Oku i Stöhru – strancu i starcu, vođeno na Okružnom sudu u Kölnu, obustavljeno, ali su oni ipak morali platiti kazne od 3.150 i 4.000 eura. Također je i Manfred Hauke oslobođen, ali je sud u Bellinzoni na slučaj gledao sasvim drukčije nego kelnski i naložio je da se Haukeu isplati 20.000 švicarskih franaka odštete. Time je, istina, postala vidljiva upitnost postupanja svećenika Rothea, ali je on u svemu tome i dalje ostao neokrznut i zaštićen.
W. Rothe otvoreno prkosi učenju Crkve
i ima veliku medijsku podršku za svoje djelovanje
Štoviše, otvoreno prkosi učenju Crkve i homoseksualnim životom i riječima, npr. javno blagoslivlja homoseksualne parove, pa i u gay sauni, sudjeluje na LGBTQ prideu, kazneno prijavljuje one koji se bore protiv rodne ideologije koja se nameće djeci itd., a budući da uživa veliku naklonost i zaštitu svjetovnih i liberalnih katoličkih medija, nitko ga se ne usudi suspendirati, dok sam ne želi napustiti svećeništvo. Tako je u stvarnosti postao homoseksualni aktivist koji svećeništvo zloupotrebljava okrećući pilu naopako: optužujući sve koji mu stanu na put za govor mržnje, a ako su biskupi, onda i za zataškavanje zlostavljanja. Ilustracije radi, može se navesti kako je Rothe neposredno prije suđenja Oku i Stöhru, tj. 19. srpnja 2022., čak uspio angažirati Deutsche Welle kako bi iznio svoju stranu priče i utjecao na presudu. Ta je najutjecajnija medijska kuća u Njemačkoj s njim napravila najmanje tri intervjua, a njezina povezanost s Bundestagom neke potiče na pitanje stoji li netko politički vrlo visoko pozicioniran iza Rothea i je li Dariusz Oko svojim esejem o povezanosti gay-mafije i lavanda-mafije dirnuo u konkretno osinje gnijezdo.
Sve to pokazuje koliko je Crkva u Njemačkoj postala slaba, toliko da se ne samo više ne usudi ni suprotstaviti lažnim optužbama za zlostavljanje, nego se ne usudi ni jasno i javno iznijeti službeno učenje Katoličke Crkve i odbaciti bezočnost svjetovnih institucija koje si bez ikakvog temelja daju pravo ulaziti u čisto crkvena područja i određivati što Crkva smije, a što ne smije naučavati i činiti.
Homoseksualni svećenik Rothe, naime, sve u Crkvi bez ikakvih sankcija naziva zlostavljačima, a Crkvu zlostavljačkom organizacijom, tvrdeći da gotovo nitko od svećenika i biskupa ne obdržava celibat, ali kada netko napiše ili kaže da gay lobi zlostavlja Crkvu, onda odmah podnosi prijavu, a njegovi mu medijski i aktivistički podupiratelji priskaču kao podrška.
No, sačuvani internetski zapisi od prije dvadesetak godina i pokoja neuklonjena fotografija tvrde da je zapravo Wolfgang F. Rothe zlostavljač i pripadnik onoga klana koji je vlč. Dariusz Oko nazvao lavanda-mafija. Stoga je dobro prenijeti neke podatke koji to potkrjepljuju.
Umiješanost W. Rothea kao vicerektora sjemeništa
u pedofilni skandal iz 2004.
Rothe je rođen 1967. u njemačkom gradu Marburgu, a u njegovoj 29. godini (1996.) zaredio ga je za svećenika biskup Sankt Pöltena Kurt Krenn, prema riječima pastoralnog teologa iz Beča Paula M. Zulehnera, liječeni alkoholičar nedovoljno svjestan onoga što se zbiva u njegovoj biskupiji, a zbog čega će kasnije biti uklonjen s biskupske stolice. Naime, dvjesto godina staro veliko sjemenište (bogoslovija) u St. Pöltenu, nedaleko od Beča, u to je vrijeme bilo poznato po općoj razuzdanosti, a u njega su primani kandidati koje su druga sjemeništa odbijala zbog slabe vjere i ćudoređa, osobito kad su u pitanju oni s homoseksualnim sklonostima. Je li iz tog razloga Rothe iz Njemačke došao u austrijsku biskupiju i ređen u kasnijim godinama može se nagađati. U svakom slučaju, brzo je napredovao, tako da ga je biskup Krenn 2002. imenovao svojim tajnikom, a 2003. vicerektorom bogoslovije i uz profesorsku povjerio mu i druge važne službe.
Kada su računalni tehničari 10. studenoga 2003. provjeravali javno dostupno sjemenišno računalo, otkrili su na njemu pornografske fotografije i videa i to prijavili rektoru sjemeništa Ulrichu Küchlu, no čini se da on nije ništa poduzeo do 27. studenoga, dok ga 29 sjemeništaraca nije zamolilo da to istraži. Također su neki obavijestili medije o nemoralu u sjemeništu i poslali im neke fotografije s molbom za pomoć. Jedan od sjemeništaraca podnio je i kaznenu prijavu. Slučaj je otkrila i u više priloga predstavila austrijska medijska kuća Profil (vidi npr. ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje), a u njima se navodi da su rektor i vicerektor sjemeništa homoseksualci koji su ulazili u intimne odnose s bogoslovima i poticali pijančevanja i bludničenja. Na računalima je pronađeno oko 40.000 pornografskih fotografija i videa, a netko je anonimno medijima poslao i fotografiju Rothea kako se ljubi s jednim sjemeništarcem, i rektora Küchla kako dodiruje intimne dijelove tijela drugog sjemeništarca. One su kasnije uglavnom uklonjene s interneta.
Zbog tog skandala biskup je uskoro uklonjen sa službe, rektor i vicerektor morali su dati ostavku, a sjemenište je zatvoreno. Međutim, Rothe je i dalje tvrdio da nije homoseksualac i da su optužbe protiv njega neutemeljene, a poljubac uhvaćen fotoaparatom nevješto je tumačio tek kao izraz božićnog čestitanja. Ipak, tako je ostao bez značajnih sankcija i nastavio je pastoralno djelovati u Minhenskoj nadbiskupiji. Tek je šest godina poslije, tj. 2010. otvoreno priznao da je homoseksualac i od tada ne propušta priliku sebe predstavljati žrtvom Crkve zlostavljačice. O tome je 2021. napisao i knjigu kao obračun s katoličkim seksualnim moralom i njegovim zagovornicima.
Uz sjemenište u St. Pöltenu vezana je i smrt jednog sjemeništarca, čije je tijelo pronađeno u Starom Dunavu (rukavcu Dunava nedaleko od Beča) devet dana prije otkrivanja pornografskih fotografija, a iako se pretpostavlja da je riječ o samoubojstvu, kružile su priče da je možda bilo ubojstvo. Uz to, ostao je nejasan i jedan događaj od 21. rujna 2005., kada je Rothe zbog konzumiranja velike količine alkohola pao s balkona svoga stana na drugom katu i slomio ruku te zadobio potres mozga. Kasnije je tvrdio u intervjuu za Deutsche Welle da mu je biskup dao psihotropni lijek koji je u kombinaciji s čašom vina doveo do njegove dezorijentiranosti, kasnije do pada ili skoka s balkona, te da ga je biskup prethodno pokušao silovati.
Dok prijavljuje druge,
Rothe bez ikakvih sankcija potiče na mržnju
U skladu s ciljem svoje knjige, Rothe nije propuštao priliku obračunavati se s katoličkim seksualnim moralom i njegovim zagovornicima, a to je činio optužujući svakoga tko mu se našao na putu ili za govor mržnje ili za zlostavljanje. Tako se obrušio i na nadbiskupa Kölna Woelkija, kojega je 2022., zajedno s još dvojicom otvorenih homoseksualnih svećenika – Burkhardom Hoseom iz Würzburga i Berndom Mönkebüscherom iz Hamma – kazneno prijavio za davanje lažne izjave, a vezano uz zataškavanje zlostavljanja koje nadbiskupu Woelkiju uporno pripisuju različite grupacije koje se, kao i Rothe, na takav način obračunavaju s katoličkim spolnim moralom. Prema pisanju medija, dosad je protiv njega podneseno više od 30 prijava.
Dosadašnja istraživanja, svjetovna i crkvena, redovito su pokazivala da je Woelki postupao u skladu s crkvenim i građanskim propisima, izuzev neodređene tvrdnje da je učinio propuste u komunikaciji koji su pridonijeli krizi povjerenja u Nadbiskupiji jer uznemiruje mnoge vjernike. Što to konkretno znači i ima li tu objektivno kardinalove krivnje, ili je uzrok takvom stanju u brutalnoj kampanji protiv njega, ostaje nejasno. Također, nadbiskup Woelki svojevremeno je ponudio papi Franji svoju ostavku, no on je nije prihvatio, a nadbiskup se nakon vremena duhovne obnove vratio redovitom upravljanju svojom Nadbiskupijom.
Neprestana i po svemu sudeći zlonamjerna prijavljivanja kardinala Woelkija dovela su do objave ureda javnog tužitelja u Kölnu od 6. svibnja 2025. iz koje se saznaje da se obustavlja istraga protiv njega u zamjenu za isplatu 26.000 eura dobrotvornoj organizaciji. Nadbiskup Woelki taj je prijedlog prihvatio samo zato što mu stalna medijska izvještavanja ometaju normalan rad, a na stranici Kelnske nadbiskupije izričito je navedeno da je kardinal Woelki nevin, da nije lagao, niti je počinio ikakve lažne izjave, a posebno ne krivokletstvo.
Cilj je mijenjati učenje Katoličke Crkve o spolnom moralu
preko njemačkog sinodalnog puta
Međutim, kako je već navedeno na početku ovog priloga, svećenik Rothe s time nije zadovoljan, nego je pokrenuo peticiju s pozivom papi Lavu XIV. da smijeni nadbiskupa Woelkija, nastavljajući poticati mržnju prema kardinalu. Nažalost, ni jedan tužitelj to nije prepoznao kao teško kazneno djelo, iako to ono objektivno jest. Drugim riječima, gotovo se bez ikakve sumnje može zaključiti da je kardinal Woelki žrtva onih koji mu se preko sinodalnog puta, u ime neiskrene pripadnosti Katoličkoj Crkvi, osvećuju, pokušavajući ga slomiti kako bi im prestao biti zapreka u ostvarenju njihovih protuevanđeoskih i protucrkvenih ciljeva. U nekim drugim okolnostima, kada bi takvo proganjanje bilo usmjereno na neke druge osobe ili skupine, npr. na Rothea, takav bi pothvat vjerojatno bio proglašen udruženim zločinom. U odnosu na kardinala Woelkija to je tek „ljubav prema pravdi i pravednosti“, a njegovi su tužitelji borci za „humaniju Crkvu“. U tu svrhu i podjaruju vjernike protiv vlastitog nadbiskupa.
Jedan od rijetkih koji je kritizirao najnovije Rotheovo postupanje vezano uz peticiju bio je Riccardo Wagner, profesor menadžmenta iz Kölna koji je u intervjuu od 2. lipnja 2025. za Die Tagespost upozorio da se svatko treba najprije upoznati s likom svećenika Rothea kako bi shvatio pozadinu slučaja, a također je upozorio da je platforma na kojoj je pokrenuta peticija – Change.org – komercijalna platforma iz SAD-a na kojoj svatko može pokrenuti peticiju protiv bilo koga ili bilo čega i djeluje bez pouzdane provjere, pravnog nadzora i bez uredničke revizije sadržaja. Drugim riječima, svatko može potpisati peticiju, i više puta, anonimno ili koristeći pseudonime, uključujući i botove. Zato je nemoguće utvrditi radi li se o stvarnim osobama koje poznaju nadbiskupa ili su u pitanju orkestrirani akteri kampanje. U tom smislu, peticija je i s te strane, a osobito s crkvene i pravne, irelevantna.
No, to Rothe dakako zna pa je njegovo djelovanje usmjereno na dizanje prašine u medijskom prostoru i preko nje poticanje na mržnju prema nadbiskupu Woelkiju, odnosno riječ je o odlučnoj borbi protiv učenja Katoličke Crkve, a u tome mu svesrdno pomažu svjetovni mediji poput Deutsche Welle ili vjerski poput Kath.ch i niz drugih koji beskrupulozno guraju sinodalni put.
Stoga na kraju ostaje nejasan odgovor na pitanje kako je Rothe, prema pisanju medija od prije dvadeset godina, dokazani homoseksualni predator, ostao u cijeloj toj priči neokrznut, i sa svjetovne i s crkvene strane, dok su se Dariusz Oko, Johannes Stöhr, Manfred Hauke i kardinal Rainer Maria Woelki morali podvrći hirovitosti svjetovnih sudova i, iako proglašeni nevinima, ostali su obilježeni. Takvo što čini se nemogućim u demokratskim društvima, a opet je tako precizno, i znanstveno, opisano u eseju vlč. Oka.
