Kako sam u Delftu skoro ostala bez nedjeljne mise


U južnoj Nizozemskoj, gdje svojom veličinom dominira poznati grad Rotterdam i nama Hrvatima jako dobro poznati Den Haag, negdje na pola puta između ta dva grada smješten je jedan mali, meni vrlo drag, a poviješću bogat gradić – Delft. Prije nego je Rotterdam postojao i postao poznata luka, u gradić Delft stizali su brodovi s raznih strana svijeta i donosili umijeća i vještine nepoznate Europi. Tako je u 17. stoljeću jedna od vještina koja se iz Delfta proširila po cijeloj Europi bila izrada porculana oslikanog plavom bojom. To umijeće stiglo je amo iz Kine, a njome se Delft ponosi i po plavim nizozemskim motivima, vjetrenjačama i kanalima oslikanima na keramici, po kojima je poznat i danas.

Pa ipak, meni je u Delftu najvažnija jedna crkva. Ima ih, doduše nekoliko. Ali zaljubila sam se u crkvu sv. Josipa koja na svom ulazu ima kip svetog Antuna. Ondje sam se pod skutima sv. Antuna već nekoliko puta sakrila od nenadane kiše. Međutim nedjeljno misno slavlje u toj crkvi! Eh, to je tek doživljaj!

Na ulazu u crkvu piše kako su misna slavlja nedjeljom u 10:30 i u 18:30 sati. Nigdje ne piše kada je misno slavlje ‘preko tjedna’. Dobro. Pojavila sam se u nedjelju spremana na misno slavlju, u naznačenom jutarnjem terminu. S obzirom kako se u obližnjoj garaži plaća parkiranje (4€ po satu!) odlučila sam doći samo pet minuta prije početka misnog slavlja. I zadihana ulazim u crkvu. Širim oči, gledam u čudu. Nigdje nikoga. Zar ću ja biti jedina na nedjeljnom misnom slavlju? Uto mi sakristan s velikim osmijehom govori kako su ukinuli misu u 10:30 sati. Ogledavam se oko sebe. Bilo nas je ukupno 8. Sve ljude sam već vidjela. Na doručku u hotelu. Smješkamo se, pozdravljamo. Ali mise nema. Bit će navečer, uljudno objašnjava sakristan zabavljen prodajom razglednica i drugih devocionalija.

Delft. Turistički grad. Grad koji se ponosi svojom poviješću i tradicijom. Samo jedna misa. Delft i nije tako malen grad, oko 100.000 stanovnika živi u Delftu. Istina je da su u Nizozemskoj katolici nisu tako brojni postotkom, tek 29% je rimokatolika, ali na jedinoj misi u Delftu navečer u nedjelju nazočilo je, uz nas hotelske goste, još 50-ak odraslih, većinom starijih ljudi. Djece nije bilo uopće. Tek nekoliko mlađih ljudi, ako se i ja među njih ubrojim. Nitko nije zapjevao niti jednu pjesmu. Nitko nije zasvirao. Među nama je bilo i crnaca. Mislila sam na njih. Kako je njima tek bila tužna ova misa. Nedjeljna.

Svidjelo mi se što je svećenik na kraju misnog slavlja dočekao svakog i sa svakim je razgovarao na izlazu iz crkve. Rekoh mu da sam iz Hrvatske. Odmah je primijetio kako ovdje ljudi ne idu na misu kao u Hrvatskoj. Kaže da poznaje Hrvatsku i da je bio na nekom hodočašću pa se sjeća mnoštva ljudi na misi. Ponosna što o Hrvatskoj vlada slika kao o vjerničkoj zemlji otiđoh sa svojim mislima o Delftu, posebnom gradu sa zanimljivom zajednicom katolika. Meni je među njima najdraži… sveti Antun.