»Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.« (Iz 55,3)

Korektno kršćanstvo


Politički filozof Carl Schmitt opisujući politiku liberalizma istaknuo je neutralnost kao njezinu temeljnu osobinu, iako u politici nije uvijek i do kraja moguće biti neutralan. Politika u određenim trenutcima zahtijeva da se zauzme stav. Kao nuspojava političke neutralnosti na religioznom području javio se fenomen korektnosti. Korektnost je nezauzimanje stava prema određenom području prema kojem bi se ipak moralo zauzeti određeni stav.

U religioznom životu korektnost je nezauzimanje stava prema onom što religija promatra pod vidom moralnog kao moralno dobro ili moralno zlo. Korektnost u religiji je nezauzimanje stava prema moralnom dobru ili moralnom zlu. Kao opravdanje da se ne zauzima stav religije kojoj se pripada, navodi se neutralnost kao religiozni položaj. Međutim, religija ne poznaje neutralnost ili religioznu korektnost kada se radi o pitanjima, problemima i dilemama koje uključuju moralno poimanje dobra ili zla.

Kao i kod drugih religija, i u kršćanstvu se pod utjecajem neutralnosti kao političkog poimanja moralnih stvarnosti razvio fenomen korektnosti ili korektno kršćanstvo s velikim brojem korektnih kršćana. Korektno kršćanstvo je političko poimanje vlastite religije kao neutralnog područja života i djelovanja koje ne zahtijeva zauzimanje stava prema određenim stvarnostima koje kršćanstvo kao religija smatra prvorazrednim moralnim pitanjima. Korektno kršćanstvo nastoji apstrahirati od moralnih stavova koje iz njega proizlaze kao i od moralnih normi koje samo propisuje.

Korektno se kršćanstvo u svojoj neutralnosti najčešće služi argumentima političkog rječnika i češće političkog poimanja moralne stvarnosti. Liberalno poimanje moralne stvarnosti, bilo da je riječ o pojedincu ili društvu, svodi se na tvrdnju kako, što se tiče moralnih pitanja, politika ne može suditi o sadržaju moralnog i je li nešto moralno dobro ili zlo. Korektno kršćanstvo preuzimajući neutralnost iz političkog poimanja moralnosti i morala također tvrdi da se ono ne smatra mjerodavnim suditi i prosuđivati jesu li djela nekih kršćana moralno dobra ili moralno zla.

Kao što politika neutralnosti ne poznaje dobro ili zlo kao mjesta događanja moralnih čina i djelovanja, tako i korektno kršćanstvo ne poznaje unutar sebe niti vlastite zapovijedi niti vlastite propise o moralnom dobru i moralnom zlu. Kao što se političko nastoji izdignuti iznad moralno dobrog i moralno zlog, tako se i korektno kršćanstvo nastoji izdići iznad vlastitih propisa, obveza, dužnosti i zahtjeva koji od njega traže da se odredi i izjasni o nekom ljudskom djelu i djelovanju kao moralno dobrom ili moralno zlom.

Neutralno kao političko, fenomen je nemiješanja i isključivanja iz moralnog života i djelovanja čovjeka. Na sličan način i korektno kršćanstvo je religija nemiješanja i religija isključivanja iz vlastite obveze da potiče, hrabri, upozorava, osuđuje moralno dobro i moralno zlo. Kao što političko kao neutralno sadržajno ne propisuje što je moralno dobro i moralno zlo, i korektno kršćanstvo iz svog sadržaja isključuje moralna pitanja i problematiku, ili ako već ne može isključiti moralno iz svog sadržaja, isključuje sebe kao moralnog arbitra onoga što neki kršćanin živi, čini i radi.

Korektno kršćanstvo je svjesno i ciljano isključenje moralnosti iz religioznog života, čime se moralnost umjetno izdvaja iz religije kao zasebno područje, odsječeno i odvojeno od bilo kakvog religioznog djelovanja, obveze, prava i normi. Korektno kršćanstvo svojom neutralnošću prema moralnoj dimenziji religije, kršćanstvo kao religiju i kršćanski moral kao integralni dio religije, razdvaja u dva međusobno nepovezana i odvojena načina i življenja religioznog života. Tako nastaje fenomen korektnih kršćana, koji svoje kršćanstvo, i moralnost koja iz njega proizlazi, vide kao područja koja su zasebna i odvojena, tako da kršćanstvo kao religija i kršćanski moral mogu biti življeni kao dva odvojena područja jednog te istog kršćanskog života i djelovanja.

Da bi korektni kršćanin izbjegao osobni nutarnji sukob između odvojenih religije i moralnosti, pribjegava fenomenu neutralnosti kao jedinom načinu da prikrije rascjep koji se u njemu dogodio. Neutralnost korektnog kršćanina javlja se kao vezivno tkivo koje na neprirodan način povezuje ono što je prethodno korektno kršćanstvo neprirodno razdvojilo. Korektni kršćanin neutralnošću spaja religiju i moral i uspijeva umiriti samog sebe kada, recimo, na moralno pitanje o kriminalu, korupciji, pobačaju ili eutanaziji, odgovara kako, iako je kršćanin, takva pitanja ga ne zanimaju i prema tim pitanjima je neopredijeljen ili neutralan.

Neopredijeljenost korektnog kršćanina prema moralnim pitanjima religije kojoj pripada drugi je izraz za neutralnost prema stvarnostima koje po svojoj naravi politički mogu biti neutralne, ali ne mogu biti neutralne kada pripadaju domeni religije. Korektno kršćanstvo je proces razvijanja politički neutralnog koje se onda prenosi i na religiju, koju se ima shvaćati kao neutralnu religiju.

Korektni kršćanin je preslika neutralnog političara koji odlučuje biti neutralan u moralnim pitanjima, preslika neutralnog političara koji u konačnici odlučuje biti neutralan u pitanjima moralnog dobra i moralnog zla. Korektno kršćanstvo i korektni kršćanin su fenomen neutralnosti prema postojanju moralnog dobra i moralnog zla. I jedno i drugo prema moralnom dobru ili moralnom zlu ne zauzimaju nikakav stav. Niti odobravaju niti zabranjuju. Niti pohvaljuju niti kritiziraju. Takvu neprirodnu simbiozu između religioznog i moralnog koje iz religioznog proizlazi omogućuje im fenomen neutralnosti preuzet iz političkog shvaćanja moralne stvarnosti i čovjekovog djelovanja povezanog s njim.

Korektno kršćanstvo i korektni kršćanin su fenomen dubljeg problema koji je zahvatio kršćanstvo kao religiju. S jedne strane riječ je o opasnosti prejakog utjecaja političke neutralnosti na religiju, koja se manifestira kao religiozna korektnost prema moralnom dobru i moralnom zlu. S druge strane riječ je o opasnosti isključenja i odbacivanja teologije koja inzistira na postojanju moralnog dobra i moralnog zla. Korektno kršćanstvo je prevlast neutralne politike nad moralnom teologijom, odnosno prevaga neutralnog političkog kršćanina nad moralnim teologom kršćaninom. U konačnici, u pitanju je prevlast neutralne politike nad moralnom metafizikom. Prevlast neutralnosti prema postojanju dobra i zla nad tvrdnjom i aktivnim sudjelovanjem u istini da dobro i zlo stvarno postoje, kako religiozno tako i u moralnoj sferi čovjekova djelovanja i življenja.