Kršćanstvo oca
Teško je ne biti na strani starijeg sina iz prispodobe o ocu (usp. Lk 15,1-32). On, koji strpljivo čeka svoje vrijeme i red na baštinu i nasljedstvo. On, simbol poštovanja prema ocu, simbol poštovanja prema zakonu, običajima, obvezama, pravilima i obiteljskim dužnostima. Njegov mlađi brat je u povoljnijem položaju. Ne mora čekati očevu smrt kako bi dobio svoj dio. Na njega ima pravo u svakom trenutku. Otac se ne dvoumi kada mlađi sin iznenada traži svoj dio. Bez pitanja i bezuvjetno daje mu ono što je njegovo.
I sve bi ostalo u okvirima zakona i pravednosti da se mlađi sin nije odlučio vratiti. I kako se vratio? Kao probisvijet, zgubidan i gubitnik! Otac čini još goru stvar nego kod davanja nasljedstva mlađem sinu. Prihvaća ga kao sina i vraća mu sinovsko dostojanstvo. Svojim činom otac izriče stav kako se ništa nije dogodilo. Kao čovjek na strani sam starijeg sina. Uvažavam njegovu reakciju i podržavam njegovo nezadovoljstvo. Imam razumijevanja za njegov stav i prema mlađem bratu i prema ocu. Kao čovjek nemam puno razumijevanja za očevu gestu. Učinio je nepravdu prema starijem sinu i prekršio je načela zakona i pravednosti. Kao čovjek ponekad nemam razumijevanja prema Bogu i nedostaje mi širine prema njegovoj milosti i njegovom nastojanju kako hoće spasiti sve ljude. Bog krši načela za koja traži da ih se mi držimo, da ih čuvamo, razvijamo i provodimo u djelo.
Prema mlađem sinu mogu imati suosjećanja, ali ne kao njegov otac. Primio bih ga kao najamnika, ali možda i ne bih. Svakako mu ne bih vratio dostojanstvo sina koje je slobodno i svjesno prokockao i upropastio. Nemam puno osjećaja za njegovo kajanje, posebno jer je dobio lijep imetak s kojim je mogao izgraditi za sebe dobar i stabilan život. Naravno sve to domišljam kao čovjek. Kao netko tko bi na drugog, na svog bližnjeg strogo primjenjivao načela zakona i pravednosti. Kao kršćanin ne mogu biti nikada dovoljno zahvalan na ocu koji je blag i milosrdan. Treba puno hrabrosti i odlučnosti biti kao otac iz prispodobe. Prekršiti običaje i zakone nasljeđivanja, zakone i uredbe mjesta u kojem se živi, prekršiti pravila kulture i civilizacije u kojoj si kao otac rođen, odrastao i formiran. Otac zbog ljubavi nadilazi sve očekivane norme koje je imao pravo iskoristiti protiv mlađeg sina.
Dvojnost koju simboliziraju stariji i mlađi sin dvojnost je onoga biti istovremeno čovjek i kršćanin. Ponekad sam licemjer, možda i često. Za druge bih od oca zahtijevao strogu i apsolutnu primjenu zakona i uredbi, stroga kažnjavanja i zaslužene kazne. Za sebe bih tražio izuzeće, tražeći od oca za sebe i svoje grijehe blagost, milosrđe, dobrotu, opraštanje i ljubav. Nekad čak i bez kajanja. Otac prema meni mora biti milosrdan, ali to ne smije biti prema drugima. Prema drugima sam kao i stariji sin. Zaražen prijezirom i mržnjom prema njima, jer odakle ocu pravo da uzima od mene i daje njima, milosrđe i oproštenje su samo moji i pripadaju meni. Prema sebi sam kao mlađi sin, nekad ću i bez iskrenog kajanja pokušati lukavstvom pridobiti oca da mi oprosti i da mi se smiluje. I tako se pretvaram u lukavog i laskavog čovjeka. Laskam ocu jer se lukavo bez bolnog kajanja i zahtjevnog obraćenja želim domoći njegovih darova.
A kad je o drugima riječ, za njih imam samo zlovolju i nezadovoljstvo starijeg sina. Nije mi dovoljno kad mi otac ponavlja da sve što je njegovo pripada i meni, samo trebam pružiti ruku ili doći bliže ocu. Previše sam zadojen osuđivanjem oca, previše sam nesretan jer on hoće biti svima milosrdan i pun dobrote. Sebičan sam jer oca želim samo za sebe, njegovu dobrotu i blagost. Ne želim njegovu pravednost i zakon. Neka to primjenjuje na drugima i protiv njih i onda kad se drugi kaju i mole ga za oproštenje i milost.
Ako je bila potrebna velika hrabrost i odlučnost biti otac koji oprašta mlađem sinu, onda je potrebna beskrajna hrabrost, odlučnost, ali i strpljivost i ljubav da se bude moj Bog. Potrebna je beskrajna milost čekanja da se bude moj Krist. Kao čovjek na strani sam starijeg sina. Kao kršćanin nikad neću moći dovoljno biti zahvalan na postojanju milosrdnog oca. Na njegovoj šutljivoj, nevidljivoj i skrovitoj strpljivosti sa mnom.
