Krist – središte svega: poruka pape Lava XIV. biskupima Amazonije

Na sastanku CEAMA-e u Bogoti biskupi Amazonije primili su telegram pape Lava XIV., upućen preko kardinala Pietra Parolina. Za razliku od pogrešnih medijskih interpretacija, Papa je jasno istaknuo da Krist mora ostati središte evangelizacije, dok je briga za stvoreni svijet dar koji ne smije postati idol. Pismo u sebi nosi i bratsku, ali jasnu korekciju dosadašnjih smjerova, vraćajući Crkvu na put istinske kristocentričnosti.

U Bogoti se od 17. do 20. kolovoza održava sastanak Panamazonske crkvene konferencije (CEAMA), tijela koje okuplja biskupe i crkvene predstavnike Amazonije, kako bi nastavili sinodalni hod započet Amazonskom sinodom 2019. godine. Cilj susreta bio je promišljati o sinodalnosti „iz teritorija“, s naglaskom na zajedništvo, sudjelovanje i brigu za domorodačke narode i stvoreni svijet. Međutim, upravo taj naglasak na prirodi i na kulturnim elementima amazonskih zajednica u prošlosti izazivao je brojne rasprave i prijepore. Najviše sablazni u katoličkoj javnosti izazvao je događaj iz 2019. godine kada je drveni kip Pachamame, poganske božice plodnosti, bio nošen u procesiji i postavljen u Bazilici sv. Petra, a u Vatikanskim vrtovima obavljani su rituali u njezinu čast. Mnogi su tada s pravom upozoravali da je riječ o idolopoklonstvu i ozbiljnom kršenju Prve Božje zapovijedi.

U tom kontekstu vrijedi iščitati telegram pape Lava XIV., upućen biskupima Amazonije povodom njihova ovogodišnjeg okupljanja. Pismo, koje je u ime Svetog Oca potpisao državni tajnik kardinal Pietro Parolin, u sebi nosi jasnu poruku i predstavlja snažan teološki orijentir. Ono što ga čini posebno značajnim jest da Papa na vrlo dostojanstven, bratski, ali i odlučan način usmjerava pastire Crkve u Amazoniji prema onome što je bit kršćanskog navještaja.

Krist – jedini Spasitelj svijeta

Prva i temeljna poruka telegrama jest da u središtu uvijek mora biti Isus Krist. Papa jasno podsjeća da je Krist jedini Spasitelj i da se Evanđelje mora naviještati s punom jasnoćom i ljubavlju. Time Lav XIV. na diskretan, ali nedvosmislen način ispravlja dosadašnje tendencije u kojima je priroda ili „Majka Zemlja“ dobivala gotovo sakralni status, a Krist se gubio iz središta. Crkva može i treba biti blizu narodima Amazonije, treba uvažavati njihovu kulturu i običaje, ali nikada ne smije relativizirati istinu da je Isus Krist jedini Put, Istina i Život (Iv 14,6).

Tu dolazimo do teološkog temelja: svaki pokušaj da se stvorenju pripiše božanska čast jest oblik idolopoklonstva. Prva Božja zapovijed – „Nemaj drugih bogova uz mene“ – nije puki starozavjetni propis, nego vječno načelo koje štiti samu srž vjere. Kada bi Crkva dopustila da se poganski simboli uvedu u liturgiju i predstave kao jednakovrijedni Kristu, time bi zapravo poništila Kristovo otkupiteljsko djelo. Lav XIV. stoga ne donosi tek pastoralni naglasak, nego duboku kristološku korekciju: Krist je središte i u njemu se nalazi spasenje.

Briga za stvoreni svijet – dar, a ne božanstvo

Druga važna poruka telegrama jest pitanje odnosa prema stvorenome. Papa potvrđuje da kršćani imaju dužnost brinuti za prirodu, štititi okoliš i zauzimati se za zajednički dom. To nije ideološka opcija, nego proizlazi iz same Božje zapovijedi u Knjizi Postanka kada čovjek prima poslanje da „obrađuje i čuva“ zemlju (Post 2,15). No, papa ističe ono što je presudno: briga za prirodu ne smije prerasti u štovanje prirode. Ekologija ne smije postati religija, a zemlja ne smije postati idol. Čovjek je pozvan upravljati stvorenim svijetom u zahvalnosti Bogu, ali nikada ne smije zaboraviti da je svrha svega – proslava Stvoritelja i spasenje čovjekove duše.

Ovdje se vidi jasna distinkcija između kršćanskog poimanja stvaranja i novopoganskih kultova. U kršćanstvu priroda je dar, a ne božanstvo; u njoj se prepoznaje Božja dobrota, ali se njoj ne klanja. Time Lav XIV. jasno usmjerava Crkvu prema ispravnom razumijevanju ekologije: ona je nužna, ali u službi vjere, a ne njezina zamjena.

Sinodalnost u svjetlu Krista

Telegram također dotiče pitanje sinodalnosti, koje je u Crkvi posljednjih godina snažno naglašeno. Sinodalnost znači zajednički hod, slušanje i dijalog. No papa ovdje podsjeća da sinodalnost nema smisla ako nije ukorijenjena u Kristu. Bez njega ona se svodi na puku horizontalnu raspravu, koja lako sklizne u ideološke projekte ili kulturni relativizam. Sinodalnost je plod Duha Svetoga, a Duh Sveti uvijek vodi prema Kristu i u Kristu nas ujedinjuje. Zato je Papina poruka biskupima Amazonije i poruka cijeloj Crkvi: sinodalnost mora biti kristocentrična, euharistijska i vođena Duhom Svetim, a ne nekakvim nejasnim duhovima.

Problem netočnog prijenosa u službenim medijima

Upravo stoga izaziva zabrinutost način na koji je telegram prenijela službena stranica Svete Stolice, Vatican News. Ondje se, pod naslovom: „Il Papa: annuncio del Vangelo, giustizia e ambiente le priorità dei vescovi in Amazzonia“ (Papa: Propovijedanje Evanđelja, pravda i okoliš prioriteti su biskupa u Amazoniji), navodi da Papa biskupe Amazonije poziva prije svega na poslanje u korist naroda Amazonije, s naglaskom na pravdu i ekologiju. No to uopće nisu naglasci koji stoje u tekstu telegrama. Time je službeni vatikanski medij prenio iskrivljenu poruku, stavivši u prvi plan ono što Papa nije rekao, a u drugi plan ono što jest – a to je jasni kristocentrični naglasak.

Postavlja se ozbiljno pitanje: zašto medij koji bi trebao vjerno i točno prenositi Papine riječi, preoblikuje sadržaj u skladu s ideološkim naglascima? Takva praksa ne samo da zbunjuje vjernike, nego može dovesti i do gubitka povjerenja u službene kanale Crkve. Još više, ona zamagljuje samu srž navještaja – a to je da je Krist jedini Spasitelj i da se evanđelje ne može zamijeniti nikakvim kulturnim ni ekološkim projektom.

Zaključak: jasna korekcija i novi put

Telegram pape Lava XIV. tako postaje dokument od povijesne važnosti. Napisan u duhu kršćanske ljubavi, on u biti predstavlja ispravak smjerova koji su u doba pape Franje doveli do zbunjenosti i do otvaranja prostora idolopoklonstvu. Papa Franjo s mnogo je žara govorio o ekologiji i o Amazoniji, ali je naglasak često toliko bio na „Majci Zemlji“ da se činilo kao da je Krist ostao u pozadini. Lav XIV. sada jasno i dostojanstveno vraća Crkvu na pravi put: Krist je središte, Euharistija je srce, a briga za stvoreno proizlazi iz vjernosti Kristu, a ne iz novih oblika prirodnoga kulta.

Za vjernike to pismo nosi snažnu poruku: u vremenu relativiziranja i pomutnje, pozvani smo uvijek iznova stavljati Krista u središte našega života i našega poslanja. Niti priroda, niti kultura, niti bilo koji simbol ne smije zauzeti Njegovo mjesto. Samo pred Kristom, raspetim i uskrslim, čovjek može pasti na koljena, jer samo On daje život u punini.