Križ

Na vratima Jeseni, vesele i plodne, Crkva uzdiže pred očima vjernika Križ; stablo, kojega plod, Krist, ubran milijarde puta od vjernika u Euharistiji, ostaje čitav za buduće naraštaje. Blagdan Uzvišenja sv. Križa.

Križ. Onaj na međašima naših njiva blagoslivlje žuljeve ubačene u brazde. Onaj na raskršćima cesta upravlja, kao Vječni Redar, korake srca. Onaj nad uzglavljem kreveta mijenja suze u nadu, porive instinkta u suzdržljivost, posljednji uzdah u oblak Preobraženja, novozačetu djecu u sinove Neba. Onaj na zidovima sudnica podsjeća na Znak Posljednjega Suda, gdje prestaje svaka „retorika“ i svaka „dijalektika“, i gdje pravda brani istinu. Onaj nad katedrama učenjaka govori o prolaznosti znanosti i o „ludosti“ ljubavi, koja jedina ostaje.

Križ. On se krije u svakom predmetu našega zapažanja. Chesterton nije mogao izbjeći njegovu magičnom učinku. Gledao ga je na raskršćima cesta, na unakrsnim granama stabala, na igri prozora, na formi ljudskoga tijela, na arhitektonskim linijama gora, zgrada i vrtova. I kad se križao, pravio je veliki Križ, da ga potpuno obuzme… Jer Krist je mogao umrijeti i drugom smrću. Mogli su Ga kamenovati kao i proroke. Nije izabrao Križ samo radi sramote koju sa sobom nosi; izabrao ga je radi njegove posvudašnje prisutnosti: da gledajući ga u svakom času ne zaboravimo na Krista i Njegovu otkupiteljsku misiju.

Za nas je križ postao još jednim velikim simbolom: onim unutarnjim, gdje patnja postaje nevidljivim križem, na kojem se odigrava naša povijest, povijest novih Kristovih surazapetih drugova na Golgoti. Patnja tijela, srca, razuma: naš križ. Htjeli-ne-htjeli, mi smo razapeti. Da li kao onaj dobri razbojnik, koji je shvatio značenje križa, ili kao onaj koji ga je smatrao samo nakaznim sredstvom mučenja – to Krist zna najbolje, makar to svatko od nas pomnjivo krio. Ona dva razbojnika predstavljaju cijelo čovječanstvo. Svi smo mi, u neku ruku, razbojnici, koji rušimo ili sprječavamo Njegove otkupiteljske osnove.

O, Križu! Daj nam milost, da budemo lukavi kao onaj pokajani razbojnik, da bar u zadnjem času shvatimo Tvoj poziv preko našega križa! Neka budemo prezreni, ali uz Tebe; neka budemo popljuvani, ali uz Tebe; neka budemo razapeti, ali uz Tebe! Daj nam upoznati volju Oca i buduću slavu u našim patnjama, u našem životnom križu!

Kako je teško nositi križ bez Križa!

Rajmund Kupareo

Hrvatski katolički glasnik: Mjesečnik za duhovnu izgradnju američkih Hrvata (Chicago), rujan 1953., godište XIII, broj 9.