Ljubav
Puna su nam usta ljubavi. Pa ipak, tko je može opisati ili u riječi sažeti? Čudesna je i zadivljujuća. I Biblija pred njom stoji s udivljenjem. Veli sveti pisac: „Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem: put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci“ (Izr30,18-19). Snažna je ljubav. Zahvaća cijelo čovjekovo biće, baš kako veli Pjesma nad pjesmama: „Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti“ (Pj 8,7).
Netko će reći da je ljubav ushit, vatra u grudima, milina koja prožima cijelo čovjekovo biće. To je zaljubljenost. A ljubav je ono zrelo u nama. Čudesna je i po tome što je mnogovrsna, a jednako veličanstvena: ljubav mladića i djevojke, muža i žene, ljubav prema djeci i unucima. Tu je i prijateljska ljubav, ljubav prema domovini. Posebno mjesto zauzima ljubav prema Bogu. Teolozi će kazati da je čovjek najsličniji Bogu upravo po tome što može voljeti i biti voljan. Sve to znamo i sve to ćutimo. Ali i dalje ostaje otvoreno pitanje: što je ljubav?
I onda dolazimo do apostola Pavla koji nas „spušta na zemlju“. Ako i ne možemo razložiti i opisati što bi bila ljubav, ipak možemo vidjeti kako se istinska ljubav očituje. I onda, sasvim konkretno, Pavao kaže: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo“ (1 Kor 13,4-5). Posve jasno i posve konkretno.
Evo, po tome se razaznaje istinska ljubav. U svakodnevnom životu, u malim i običnim stvarima. To je ono kada voliš drugoga kao sebe samoga, kada sebe ne ističeš i ne gledaš samo svoje interese. Ljubav prašta i prihvaća, ljubav u onome drugome uvijek nastoji vidjeti ono što je dobro.
Zato, ostavimo po strani mišljenja da bi ljubav bila neka kemija (kao da bi se injekcijom mogla ubrizgati u vene). Ljubav nije slijepa strast niti početna zaljubljenost. Ljubav je ono božansko u nama. Ona i samo ona daje puni smisao našemu životu. Veli Isus: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Upravo je to on i učinio. Voljeti drugoga kao samog sebe. Dati i davati život za drugoga. To je put. Za ljubav smo stvoreni.
