Mormoni [video]

 

---

Crkvu Isusa Krista, tj. mormone,  osnovao je Joseph Smith (1805.-1844.) 1830. godine u SAD-u. Naziv „mormoni“ ili „mormonska Crkva“ nije on skovao, već će pripadnici te zajednice sebe nazivati Crkvom Isusa Krista svetaca posljednjih dana ili Kristovom zajednicom. U svakom slučaju, sve ih je pokrenuo spomenuti Josip tako što je počeo javno svjedočiti da mu se ukazao anđeo. Svoja viđenja i ulogu koja mu je dana opisao je Knjizi Mormona. Josip je odrastao u New Yorku u doba snažnog religijskog buđenja i naboja tog kraja. Mnogi su tada tvrdili da su imali viđenja ili ukazanja ove ili one vrste. Pokretane su tada brojne reformacije protestantskog duha, a ovdje valja izdvojiti metodiste.

Naime, pod njihovim je utjecajem Smith vjerojatno i krenuo u snažnije religijske vode što je uključivalo čak i pučko izvođenje magije. Svi ti pokreti, manifestacije i mišljenja su jako zbunjivali mladog Josipa sve dok mu se u šumi nije ukazao Bog Isus Krist. On mu je objasnio da su mu grijesi oprošteni i da su se sve Crkve koje ga zbunjuju zapravo okrenule od Isusa i evanđelja.

Osim Isusa, ukazao mu se i anđeo, koji se zove, Moron ili Moroni. On ga je uputio prema mjestu u kojem je bila zakopana knjiga odnosno 12 zlatnih ploča. S Božjom pomoći Josip ih je uspio prevesti i to je zapravo ono što će kasnije postati Knjiga Mormona. Danas ta knjiga često dolazi s indikativnim podnaslovom: „Drugi zavjet Isusa Krista“. Naime, uz Stari i Novi zavjet kao dio objave prihvaćaju taj Drugi zavjet, dakle ukupno ih je 3 te knjige Nauk i Savezi te Dragocjeni biseri.

Ono što je u početcima karakteriziralo ovu zajednicu je snažna želja za izgradnjom konkretnog Novog Jeruzalema što je osim osnivanje zajednice značilo i izgradnju Hrama. Naravno, samim time je zajednica, jer je mijenjala neke postojeće moralne norme, odudarala od šireg društva. Posebice je uočljivo bilo shvaćanje braka, odnosno raširene praksa poligamije među mormonima. Iako je bila financijski isplativa, takva je praksa, uz mnoge druge, često provocirala ostale emocionalno nabijene kršćanske skupine pa je dolazilo do sukoba pa čak i svojevrsnih ratova. Naravno, dolazilo je do podjela i među samim mormonima.

S vremenom su brojne tenzije prestale, a mormoni se snažno proširili među domaćim useljenicima i svijetom. Veliku prednost imali su zbog svoje povezanosti s industrijom pa su uglavnom bili financijski neovisni. Prepoznali su važnost medija, odnosno radija, glazbe, televizije, dječjih i sportskih organizacija, kampova, obrazovanja itd. Sve u svemu, ne čudi da im i danas broj pristaša jako raste.

Mormoni vjeruju da smo svi duhovna djeca Božja, ali da nismo besmrtni. Da bismo to postali, moramo se prvo utjeloviti i zato postoji ovaj svemir i zemaljski život. Ovo je svojevrsni test iliti ga priprema za raj. Isus je glavni primjer toga. On ja najbolje dijete Božje koje nam je pokazalo put čiji je cilj uskrsnuće i život u Božjem kraljevstvu. Tu originalnu Isusovu objavu iskvarili su Grci i ostali filozofi čim su apostoli umrli. Tek je s Josipom ta nepravda ispravljena. On je prorok u rangu apostola kao i svi nasljednici nakon njega koji danas vode mormonsku Crkvu. To samo po sebi odmah znači da Objava nije završila smrću posljednjeg apostola kako vjeruju ostali kršćani, već se nastavlja i danas. Unatoč tome, sebe smatraju kršćanima te imaju neku vrstu krštenja kao obreda inicijacije te polaganje ruku.

Vjeruju također i u neku vrstu kvazi Trojstva, ali Otac i Sin imaju savršena fizička tijela, dok je Duh Sveti samo duhovno biće. Također, svaki čovjek može postati kao Bog u maniri Isusa Krista. Vjeruju i u Nebesku Majku svih duhova i suprugu Boga Oca. Osim toga, mormoni imaju i kvazi sakramente koji su nužni za spasenje i primanje istih raspoređeno je kroz život. No, moguće je iste primiti i nakon smrti i to mormoni imaju običaj dijeliti po grobljima. Tako da je to vrlo zgodno za sve nas koji nismo mormoni, ako se ispostavi da su mormoni u pravu ima nade za nas i nakon smrti.

Ono što ih također razlikuje od katoličke vjere je to da ne priznaju vječni pakao, stvaranje ni iz čega i papu, iako imaju jasnu hijerarhijsku strukturu zajednice. Oduvijek ih karakterizira snažni misionarski naboj pa i danas možete sresti zbigecanog i mladog starješinu ponekad u pratnji mlade djevojke kako i vama pokušavaju prenijeti dodatak Radosnoj vijesti. U svijetu broje oko 15 milijuna sljedbenika, ponajviše u Amerikama. U Hrvatskoj djeluju od 70-ih godina prošlog stoljeća.

Sve u svemu, radi se o zajednici čijim članovima ne možete zanijekati volju i predanost vjeri. Sam po sebi, mormonizam se ne ističe u odnosu na druge sekte ili religijske zajednice snažnog misionarskog duha. Iako se s njima ne slažemo, uvijek valja imati na umu razliku između konkretne osobe i konkretnog vjerovanja koje ista promiče. Mnogi su mormoni često žrtve sekte koju promiču.