O obredu paljenja prve adventske svijeće
Proučavajući narodne običaje ranijih vremena, možemo uočiti da su oni vrlo često vukli svoje izvorište iz bogoslužja, vjere Crkve i štovanja svetaca, odnosno obično su bili vezani uz liturgijsku godinu i u tom smislu povezani s crkvenim obredima. Danas kao da možemo pratiti obrnuti slijed, pa tako sve češće viđamo da se crkvena događanja pa i sami obredi nadahnjuju na svjetovnim običajima. Čini nam se da se to može primijeniti i na svečani obred paljenja prve svijeće na adventskom vijencu, a koji je manje-više postao redoviti događaj u svim našim gradovima, pa i selima. Slijedeći medijske izvještaje, stječe se dojam da svećenici i crkveni velikodostojnici rado tim obredom otvaraju profanu manifestaciju koja se jednostavno naziva “Advent”, a na kojoj se gotovo nikada i nigdje ne pronalaze vjerski elementi, oni koji bi upućivali na svetost i ozbiljnost vremena došašća, nego se svodi na bučna veselja i konzumerizam.
Uz taj element gubitka svetosti, ne čini nam se poželjnim ni zanemarivati svetopisamsku simboliku Jišajeva panja i zamjenjivati je adventskim vijencem. Naime, iako se danas vijencu pridaju različita vjerska simbolična tumačenja, vjerojatnije je da su ona naknadno izmišljena. Obično se tvrdi da je prvi adventski vijenac, sa svijećama za svaki dan i svaku nedjelju do Božića, načinio evangelički pastor iz Hamburga Johann Hinrich Wichern (1808.–1881.) 1831. god., a s vremenom se taj običaj, modificiran i brojem svijeća smanjen na četiri, proširio i među katolicima. Iako pastorova ideja sama po sebi nije loša i u njoj se može pronaći katehetsko tumačenje, ipak ne treba zaboraviti da se kao katolici trebamo radije nadahnjivati na Svetom pismu i tražiti izvorno značenje.
Tako nam Sveto pismo kaže da će isklijati mladica iz panja Jišajeva (Iz 11,1ss), nagovješćujući da je Mladica sam Krist, Otkupitelj svijeta, onaj koji će proizaći iz Davidove loze. Ta istina – da je Krist naš Spasitelj, onaj koji je sašao na Zemlju radi nas ljudi i radi našega spasenja, kao i da se pripremamo za njegov drugi dolazak, treba nam kroz cijelo vrijeme došašća biti i na pameti i u srcu. Stoga je važno da to bude vidljivo i po vanjskim simbolima, a to su panj i četiri ljubičaste svijeće (ili tri ljubičaste i jedna ružičasta), postavljene na četiri različite visine, da se pale postupno, odozgo prema dolje. Tako panj simbolizira Jišajev panj, svijeće četiri nedjelje do Božića, ljubičasta boja ozbiljnost i pokoru, ružičasta radost Treće nedjelje došašća, a paljenje odozgo prema dolje silazak Gospodina među nas ljude. Prema tome, pozvani smo u radosti srca i ozbiljnosti pameti i vladanja, posebno svakodnevno sudjelujući na svetim misama zornicama, ravnati put Gospodinu.
Imajući to u vidu, obred paljenja prve svijeće izvrstan je način da nas na to potakne. Ali ne onaj na trgovima, uz buku i blještavilo, nego onaj u crkvi, u molitvi s okupljenim vjernicima. Zato se liturgijski i preporučuje slavlje paljenja prve svijeće uoči Prve nedjelje došašća, a to je izvrsna prilika da se vjernicima objasni značenje došašća, posebno kroz simbole Jišajeva panja i četiriju svijeća. Dobro je u tom smislu razmisliti što dobivamo kada ovakva slavlja nudimo onima koji ne razumiju otajstva, kao i što gubimo ako ih ne ponudimo onima koji otajstva mogu razumjeti.
