Odakle ratovi?
Ovih nam se dana opet nameće pitanje: otkud ratovi? Što je to u ljudima da idu oružjem napadati druge ljude, da razaraju gradove i sela, da prolijevaju toliku ljudsku krv? Od samih početka ljudskog društva nametala su se, vjerujem, ovakva pitanja. Odakle ratovi? Evo što o tome veli apostol Jakov u svojoj poslanici: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate? Ubijate. Hlepite, a ne možete postići? Borite se i ratujete…“
Svako ljudsko djelo proistječe iz čovjekovog ima, iz njegova srca. I dobro i zlo. Što govori Jakov? Ako čovjek nešto u svome srcu silno žudi – misleći pri tome samo na sebe – on će, da bi zadovoljio svoju žudnju, i ubiti, bude li trebalo. Vodit će rat. Ovdje, vjerujem, valja dvoje zapaziti. Prvo, u svojoj slabosti, u svojoj ludosti, u svojoj grešnosti čovjek misli samo na sebe i na svoje prohtjeve, ne obazirući se na druge. I onda čini zlo. Drugo, prije nego što počne činiti zlo, čovjek dopušta da mu žudnja obuzme srce i dušu. Žudnja počne njime gospodariti. I onda – kada se pruži prilika – evo kako zla žudnja rađa zločinom, sve do strašnoga rata.
Važno je da u svojim mislima, da u svojoj nutrini čovjek nastoji odagnati i svaku pomisao na zlo i zločin. Važno je da tome korovu ne damo da u njemu pusti korijenje, jer jednoga dana – ako se ukaže prilika – zla se pomisao može prometnuti u zlo i zločin. Veli Isus: „Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.“ Tako, veli on dalje: „Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.“
Nije čovjek po naravi zao. Nismo stvoreni za nasilje. Zlo i zločin ne može donijeti mir u čovjekovu dušu. Važno je zato da u sebi njegujemo dobrotu, strpljivost, sućut, milosrđe, ljubav, unatoč svijetu koji baš i ne živi u skladu s time. Veli apostol Pavao: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.“ Koliko god ovo izgledao jedva ostvarivim, vjerujem da je ovo – na duge staze – jedini ispravan put. Jer, upravo je Bog takav prema nama. Po tome smo bogoliki.
