Petak 32. tjedna kroz godinu: Neka se ne okreće natrag
Meditacija uz Evanđelje: Lk 17,26-37
„Ne treba plakati za prolivenim mlijekom“ kaže mudra poslovica. A nama se događa da dugo i predugo prevrćemo u svojim mislima što smo mogli bolje učiniti u nekoj prilici. Pa onda krivimo sebe ili nekoga drugoga za loše stvari koje smo učinili ili za neke posljedice koje zbog toga sada trpimo. Isus tako ne gleda. Govoreći o svršetku svijeta on kaže: „Tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!“
Sjajan nam primjer daje Pavao. On je itekako bio svjestan toga da je prije obraćenja bio „hulitelj, progonitelj i nasilnik.“ (1 Tim 1,13) Međutim, još je više bio svjestan da je besplatno opravdan Kristovom milošću, pa onda mirno kaže: „Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu“ (Fil 3,13).
Zato smo mirni. S jedne strane, znajući dobro da smo grešnici, nećemo se uznositi niti oholiti, nego ćemo Bogu zahvaljivati što nas besplatno opravdava po Isus Kristu. Ali, s druge strane, nipošto se ne želimo opterećivati prošlim grijesima. Jer – to trebamo čvrsto vjerovati – kad Bog oprosti grijeh, onda taj grijeh više ne postoji. Čovjek kojemu je Bog po Kristu oprostio pred Bogom je kao tek okupano dijete: mirisno i nevino. Zato, ne trebamo dopustiti da nas naša prošlost opterećuje. Taj osjećaj nije od Boga. Naši prošli grijesi mogu nam biti tek opomena, mogu nas poticati na poniznost i na zahvalnost što smo pomilovani. Zato je svaki Božji čovjek duboko u sebi radostan jer, uz vlastito nastojanje i veliku Božju milost, on u sebi ostvaruje Božje kraljevstvo koje će se pretočiti u vječnost. I mi tako s Pavlom „k cilju hitimo, k nagradi višnjega poziva.“ Dobrostiv je Bog. On će dati da se to i ostvari u svakome od nas.
