Ponedjeljak 16. tjedna kroz godinu: Naraštaj opak i preljubnički znak traži
Meditacija uz Evanđelje: Mt 12,38-42
Znamo da su svi mađioničarski trikovi zapravo varka. Naravno da čovjek ne može proći kroz zid, naravno da ne može letjeti, naravno da djevojku ne možete u sanduku prepiliti, pa da iziđe neozlijeđena. Sve to znamo, ali volimo gledati „čudo“, ono što je „nemoguće“ i nesvakidašnje. Nažalost, neki su Isusovi suvremenici slično gledali na Isusova čudesa. Tražili su da im on pokaže neki veličanstveni znak, možda neki natpis na nebu, pa da svi vide i uvjere se da je Isus Mesija… Ne, ne. Isus ne želi spektakle. Isus čini čudesa iz sućuti, iz ljubavi, jer mu je „žao naroda“, jer ne može odbiti onoga koji s velikom vjerom moli. A ponajviše Isus čini čudesa da bi pokazao na ono najvažnije. Tako je, na primjer, umnožio kruh, da bi mogao govoriti o Kruhu života koji je njegovo Tijelo.
I onda Isus jasno odgovara: „Naraštaj opak i preljubnički znak traži.“ Ljudi koji ne vjeruju Isusu, htjeli bi od njega znak, spektakl, „čudo neviđeno“. I onda Isus dodaje proročku riječ: Ovome opakom naraštaju se neće dati znak doli znak Jone proroka. Kao što je Jona bio tri dana u utrobi kitovoj, tako će i Isus biti ukopan tri dana. Isusova mučenička smrt i njegovo slavno uskrsnuće bit će najveći znak. Ali, pogledajmo. I taj najveći znak bio je znak onima koji su povjerovali. Ni Isusovo uskrsnuće nije Isusovim protivnicima bilo dovoljno da u nj povjeruju. Zato, ako već volimo gledati trikove u zabavnim emisijama, klonimo se spektakularnosti u našoj vjeri i u našem bogoslužju. Najveći znak i najveće je čudo ono kada čovjek – oslobođen grijeha – nasljeduje Isusa srcem i dušom. A umnažanje kruha i ribica može dobro doći, ali zapravo nije bitno.
