Subota 7. vazmenog tjedna: Što je tebi do toga?

Meditacija uz Evanđelje: Iv 21,20-25

Jedan od najuzaludnijih poslova jest svakako brinuti tuđu brigu i baviti se onim što se nas ne tiče i na što nemamo baš nikakvog utjecaja. Ni sveci nisu slobodni od toga. U tome smislu mogli bismo reći da Ivanovo evanđelje završava na duhovit način. Isus je prethodno bio Petru rekao da će doći dani kad će ga drugi opasivati i voditi kamo on neće. Time je bio nagovijestio da će Petar kao mučenik položiti svoj život za Krista. I onda Petar, čovjek kao i mi, znatiželjan, okrene se prema učeniku kojega je Isus ljubio – a to je zasigurno bio Ivan – i upita Isusa: „Gospodine, a što s ovim?“ O meni si sve rekao. A o njemu? Isus tvrdo odgovara: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“ Upravo to, Petre. Nemoj brinuti tuđu brigu. Ne moraš ti znati Božje planove. Ne trebaš se baviti tuđim životima. Nije tvoje da znaš, što je Bog odredio za Ivana. Ti samo idi za Isusom, a Isusova je briga kako će urediti i voditi svoju Crkvu. A on će svakako učiniti ono što je najbolje.

To je jednostavna i jasna poruka i za nas. Mi svoje trebamo činiti. Zdušno, odano i svim srcem. Nije na nama da taremo glavu time, kakve planove Bog ima s drugima. Zašto netko čini ovako ili onako mi ne možemo znati. Samo Bog do kraja poznaje nečiju dušu i srce. Ako vidimo da se neke ružne stvari stvarno događaju, koliko je do nas, nastojat ćemo to popraviti. Koliko nije do nas, mi ćemo jednostavno moliti Boga da usmjeri prema dobru um i srce svakoga čovjeka. Naše je da ostanemo Bogu vjerni. Naše je da ustrajavamo u molitvi i u djelima ljubavi. To će onda biti blago i za nas i za svijet u kojemu živimo. Jer, neprevarljiva Božja riječ kaže: „Molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova“ (Jak 5,16). Neka tako bude i u našem životu.