Utorak, 17 svibnja

Drugi dio došašća: 24. prosinca – nacrt za homiliju


Čitanja: 2 Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89; Lk 1,67-79


Mnogi povjesničari vjeruju da je slavlje Božića – barem kalendarski gledano – povezano s poganskim slavljima u čast Mladog sunca koje se ponovno rađa. Naime, koncem prosinca sunce se počinje uzdizati na obzorju i dani malo po malo postaju sve duži. Zato se prosinac i zove prosinac, mjesec kad sunce “prosine”. Vjerojatno se ovaj dan zato i zove Badnjak, dan kada su naši davni preci sjedili uz vatru i bdjeli pomažući tako Mladom suncu da se rodi.

To su narodna vjerovanja. Međutim, danas nam i Zaharijih hvalospjev iz Lukina evanđelja govori slično: “Darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine.”

Starim je poganskim narodima sunce bilo najveće božanstvo. Nisu mogli zamisliti veću silu od sunca. A kad nama Pismo veli da će nas pohoditi mlado sunce s visine, onda se tu krije puno, puno više. Ta što znači sunce sa svojom silinom?

Božje sunce, Božja toplina, to je Božja ljubav koja se među nama utjelovila u Božjem Sinu. I to je najveća Božja snaga, to je sama Božja bit. Jer, kako Ivan veli, Bog je ljubav.

A mi se ljudi, jer smo grešni, redovito varamo. Pa onda nekako smatramo da je velik onaj tko je snažan ili tko je lijep, ili tko ima utjecaja u društvu, ili tko ima u svojim rukama veliku vlast, ili onaj tko raspolaže velikim bogatstvom, ili onaj kojemu se mnogi dive, o kojem novine pišu, koji se pojavljuje na televiziji i tako dalje i tako dalje.

Samo je jedna veličina. Ona koja je u Bogu. Ljubav. I ona je najviše što može krasiti čovjeka i sve međuljudske odnose. Ona je jedina vječna. Prisjetimo se kako Pavao govori i o druga dva dara: vjeri i nadi. Veli Pavao da će – u vječnosti – nestati i vjere i nade, a da će preostati samo ljubav.

To je to Mlado sunce. To je Krist koji se rađa kao maleno dijete. I u prvim trenucima svoga zemaljskog života pokazuje koliko nas voli i to nastavlja sve do smrti koju je za nas prihvatio.

I nas je obdario tom divnom sposobnošću: da budemo nositelji njegove ljubavi. Dao Gospodin da svatko od nas bude nositelj te Božje svjetlosti, Božje ljubavi. Sveti božićni dani za to su osobito prikladni.