Primjer i snaga odbačenih biskupa u današnjoj Crkvi

Ma koliko god se svojevremeno komunistička vlast trudila iznositi klevete protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca i ma koliko god u tome kod nekih uspijevala, neusporedivo je veći broj onih koji Blaženika drže pravim pastirom i uzorom vjere. Istina uvijek nekako nađe put tako da je ni sva propaganda ovoga svijeta ne može sakriti. Zapravo, kao da prosječan čovjek u sebi ima neki prirođen refleks po kojem reagira blagonaklonošću prema onome koga se napada, pogotovo kada taj nema mogućnost obraniti se ili jednostavno strpljivo podnosi sve uvrede i patnje. Mi vjernici to posebno znamo povezati s Isusom, nevino osuđenim Jaganjcem Božjim, čija žrtva još žarče svijetli upravo po toj nepravednoj osudi, a jednako tako i cilj dobiva svoj potpuni smisao. Iz perspektive uskrsnuća svaka je pljuska, i svaki udarac bičem, i svaki hračak, i svaka riječ poniženja dobila svoje značenje. Imajući to duboko usađeno u svoj vjernički identitet, lako se u srcu priklonimo onima koje se ismijava, ponižava i obezvrjeđuje na bilo koji način. Zato nam je i blaženi Alojzije Stepinac toliko lijep i drag primjer.

Na tom tragu možemo primijetiti kako ima jedan broj današnjih biskupa koji su gurnuti na marginu, a ipak u očima mnogih vjernika svijetle punim sjajem. To su dakako oni koje ismijavaju i ponižavaju svjetovni mediji, a iz razloga jer jasno npr. kažu da je pobačaj grijeh, da je eutanazija grijeh, da je homoseksualni život i blagoslivljanje homoseksualaca grijeh, da je pristupanje stolu Gospodnjem od strane onih koji su rastavljeni i ponovo vjenčani grijeh itd. Ili drukčije: da je baš svaki život svet od začeća do prirodne smrti i da tu nema niti može biti ikakvih izuzetaka jer je jedini Gospodar života i smrti Bog, da je čovjek kao muško i žensko slika Božja i da je njihova uzajamna stvaralačka ljubav ona koja je odvijeka u namislu Božjem, a sve drugo je negiranje i Boga i sebe, da je Kristova najveća ostavština u ovom svijetu Njegovo Tijelo i Njegova Krv i da se poradi posebne svetosti trebaju primati s punim strahopoštovanjem; ili da zaokružimo: da smo pozvani uvijek i u svemu čuvati i slijediti Božji i naravni zakon.

Mnoge su biskupe tijekom povijesti zbog vjernosti savjesti i iz ljubavi prema Bogu i Crkvi različite svjetovne vlasti progonile i ubijale i to je poznato mnogima. Nije se mržnja na Kristove učenike puno promijenila od apostola do naših dana i to se na određen način prihvaća, jer se smisao pronalazi u Kristovom upozorenju da će tako biti. Međutim, danas vidimo kako neki biskupi zbog vjernosti Božjim i crkvenim zakonima bivaju ponižavani i kažnjavani ne samo od strane svjetovne, nego i od strane crkvene vlasti. U najboljem slučaju pravi ih se redikulima i nazadnjacima, obezvrjeđuje u njihovu ljudskom, svećeničkom i biskupskom dostojanstvu, a češće je riječ i o puno ozbiljnijim kaznama i poniženjima. Jedan od njih je i teksaški biskup Joseph Edward Strickland, nad kojim je Dikasterij za biskupe naložio i ovih dana izvršio službenu istragu. Zasad se samo može nagađati uzrok te apostolske vizitacije, ali okolnosti i samo oglašavanje biskupa Stricklanda nagovješćuju što bi mogla biti pozadina.

On je, naime, poznat po tome da se bitno razlikuje od većine američkih biskupa po javnom izražavanju svojih stavova, odnosno javno brani crkveni nauk bez obzira što zbog toga trpi određene posljedice. Osim što je pao u nemilost jer se suprotstavio korona-ideologiji i protivio se nametanju cijepljenja protiv bolesti COVID-19, napose iz razloga okaljanosti cjepiva pobačajima, također jer se protivi LGBT ideologiji, blagoslivljanju homoseksualnih parova, pričešćivanju rastavljenih i ponovo vjenčanih, jer javno proziva političare zagovaratelje pobačaja itd., odnosno zbog svega onoga na što bi svaki biskup i svaki vjernik po naravi stvari trebao upućivati kao protivno Božjim zakonima, može se pretpostaviti da se okidač za vatikansku vizitaciju nalazi u biskupovoj objavi na Twitteru od 13. svibnja 2023. god., kada je napisao kako se ne slaže s tumačenjem Patricka Coffina, radijskog voditelja i voditelja vlastitog show programa, da papa Franjo nije pravi papa, ali je uz to dodao kako je vrijeme da kaže da odbacuje program pape Franje jer potkopava polog vjere. Uz to je 21. lipnja kritizirao i Instrumentum laboris, radni dokument Sinode o sinodalnosti, navodeći kako je parodija da se takve stvari uopće predlažu za raspravu te da se moli da oni koji istinski poznaju Krista ne budu prevareni tim putem. 

Iz toga se može zaključiti da je biskup Strickland jedan od nekoliko desetaka biskupa svijeta koji tvrde i upozoravaju vjernike da papa Franjo vodi Crkvu u pogrešnom smjeru, a svi su zajedno bačeni na marginu, bez obzira što se među njima nalaze čak i bivši prefekti kongregacija, nunciji i kardinali. Nitko od njih takav stav nije zauzeo ishitreno ili zlonamjerno, nego nakon više godina strpljivog iščekivanja da Papa odgovori na nejasnoće suvremene Crkve, a koje izravno proizlaze iz njegovih odluka. Umjesto dijaloga i odgovora, dobivaju ili šutnju ili apostolsku vizitaciju, ili jedno i drugo. Ono što posebno zabrinjava u tim slučajevima tiče se činjenice da se nikakva crkvena istraga ne provodi nad onim biskupima koji javno podupiru grijeh, poput Blasea Cupicha, Maria Grecha, Jean-Claudea Hollericha, Georga Bätzinga, Reinharda Marxa i gotovo svih njemačkih i belgijskih biskupa te mnogih drugih, štoviše takvi se nagrađuju najutjecajnim pozicijama, kao i da je npr. istraga nad biskupom Stricklandom, uz biskupa Biskupije Camden – Dennisa Josepha Sullivana, kojemu se stavlja na teret rastrošnost, povjerena umirovljenom biskupu Biskupije Tucson u Arizoni – Geraldu Fredericku Kicanasu, a koji se sumnjiči za zataškavanje zlostavljanja, financiranje proabortivnih skupina, davanje podrške političarima proaborcionistima i neke druge malverzacije.

Sam je biskup Strickland 27. lipnja, nakon objelodanjene vijesti o dovršenoj istrazi, objavio na svom Twitteru tekst iz Poslanice Filipljanima: Radujte se u Gospodinu uvijek (4,4) s poticajem da nikakve ovozemaljske sile ne ukradu naš mir ili umanje radost, jer ako znamo da je Isus Krist jedini Gospodin, znamo i da je jedina njegova moć prava i trajna. I neki drugi njegovi tvitovi mogu se povezati uz provedenu istragu, a posebno onaj od 25. lipnja, kada je napisao da je čast biti progonjen zbog govorenja istine, jer je to hodanje s Isusom Kristom, utjelovljenom Istinom. Upravo je u tim i takvim riječima koje u ovoj prilici šalje biskup Strickland, u nekoj drugoj neki drugi od poniženih i odbačenih biskupa, snaga koja uzdiže mnoge vjernike iz malodušnosti, jer po njihovu poniženju zapravo raste i njihov ugled i želja da nam budu uzor i primjer. Još daleko više raste želja da slijedimo Gospodina. I samo njega. Ma tko god bio onaj tko nas želi povesti na krivi put.