Betlehemsko svjetlo mira bez istinskog Svjetla?
Betlehemsko svjetlo mira više od 30 godina donosi se u Hrvatsku. Ove godine izviđači i skauti donijeli su ga iz austrijskog Linza 10. prosinca. Riječ je o svjetovnoj inicijativi koja se može prepoznati kao vrijedna i poželjna, ali i kao ona koja lako može, poput paljenja adventskih svijeća na trgovima, zasjeniti ono bitno – da je Isus Krist jedino Svjetlo koje prosvjetljuje narode.
Svojevremeno su, prije Prvog i Drugog svjetskog rata, društvena i crkvena događanja bila prilično isprepletena, na način da su se jedni na drugima nadahnjivali, odnosno društveni je život crpio svoju ljepotu iz bogoslužja, a u bogoslužju se često znalo istaknuti ono što je plemenito u društvu. I jedna i druga strana pridonosila je i dobru društva i dobru Crkve. S komunizmom i zabranjivanjem svega vjerničkog takva se povezanost izgubila, a Crkva je, kako se to voli reći, stjerana u sakristiju. Iako su se u tom smislu nakon osamostaljenja Republike Hrvatske zbile određene pozitivne promjene, ipak je podjela uglavnom ostala, pa tako govorimo odvojeno o društvenim i o crkvenim zbivanjima. Ipak, jedan je zanimljiv običaj tu odijeljenost barem donekle premostio, a riječ je o Betlehemskom svjetlu mira, svjetovnoj inicijativi koja je relativno lijepo zaživjela u mnogim župnim zajednicama.
Njezini počeci sežu u 1986. god., kada je jedna gledateljica, sudjelujući u jednoj austrijskoj TV emisiji izrekla da će umjesto običnih poklona za Božić darovati drugima svjetlo. Tako se rodila ideja da se svjetlo upaljeno na Prvu nedjelju došašća u špilji Kristova rođenja u Betlehemu širi diljem svijeta. To čine izviđači, počevši od 1988., a na način da ga u prikladnom fenjeru zrakoplovom prenose u Beč, a onda ga preuzimaju i šire izviđači drugih zemalja. Ove godine nakon ekumenskog slavlja u Linzu 9. prosinca izviđači iz 30 europskih i američkih zemalja ponijeli su Betlehemsko svjetlo u svoje zemlje. Kod nas je ono stiglo 10. prosinca u hrvatske katedrale, a na Badnjak će ga skauti i izviđači donijeti i u uključene župe. Smisao je da se na takav način širi želja za mirom, u srcu i u stvarnosti, sa sviješću da ga može darovati samo Bog. Prvi put je Betlehemsko svjetlo mira u Hrvatsku stiglo 1992. god., a od tada do danas je, moglo bi se reći, postalo tradicija.
Kada stigne u župe, Betlehemsko svjetlo ostaje narednih dana gorjeti na prikladnom mjestu u crkvi, a vjernici su pozvani od njega upaliti svoje svijeće i ponijeti ih kućama, kako bi kroz božićno vrijeme bili dionici onog Svjetla koje sviće iz Betlehema i poziva nas da budemo pronositelji Mira i širitelji Kraljevstva Božjega. Načelno se može reći da je to lijep primjer kako je jedna zanimljiva svjetovna inicijativa pronašla svoje mjesto i u crkvenom životu, a posebna mu se ljepota vidi u poticanju na razmišljanje da je Dijete Isus, čije rođenje iščekujemo, jedino istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje mrkline naroda. Ipak, valja primijetiti da ima snažnije svjetovne nego vjerske, i snažnije ekumenske nego katoličke naglaske, odnosno poruke koje se mogu čuti više se tiču općeljudskih vrjednota: mira, ljubavi, prijateljstva, nade, razumijevanja, topline u obitelji i sl., nego što se vezuju uz jedinog Spasitelja svijeta – Isusa Krista.
Stoga bi bilo važno da svaka uključena crkva jasno izriče poruku spasenja, a ne tek poruke vezane uz ovozemaljska dobra. U suprotnom, i ova će inicijativa biti tek jedna u nizu adventskih iskrica koje nude druženje, slavlje, blještavilo i druge svjetovne elemente koji nakratko ugriju srce, ali ni na koji način ne govore o milosti spuštanja Boga među nas ljude i ne pokazuju ono što došašće i Božić jesu i uvijek bi trebali biti.
