Prva subota u mjesecu i plodonosna molitva majki sela Lu

Svećenici i redovnice rodom iz sela Lu u Italiji (rujan 1946.)

Još je 1934. god. tadašnji general Družbe božanskog Spasitelja (salvatorijanci) predložio papi Piju XI. da jedna subota u mjesecu bude posvećena molitvi za svećenike. Taj je prijedlog Svetog Oca oduševio pa je potaknuo biskupe da ga usvoje. Određeno je da prva subota u mjesecu bude dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, što je danas uvriježeno u mnogim mjesnim i nacionalnim Crkvama, pa tako i u Crkvi u Hrvata.

U vremenima kada se može govoriti o ozbiljnoj krizi svećeničkih i redovničkih zvanja, dobro je navesti jedan poticajan primjer koji će, vjerujemo, oduševiti i potaknuti barem neke roditelje da ga slijede. Riječ je o nečemu što je započelo 1881. god. u selu Lu Monferrato na sjeveru Italije, kojih 90 km istočno od Torina, u vrijeme dok je sveti Ivan Bosco još uvijek bio živ. On je nekoliko puta i posjetio selo pa se može pretpostaviti da je svojom duhovnošću utjecao na ono što će se ondje razviti.

Tamošnji su vjernici, naime, bili ražalošćeni zbog nedostatka svećenika i zbog opadanja zvanja pa su neke majke u međusobnom razgovoru jedna drugoj otkrile kako im je duboka želja da im barem jedan sin postane svećenik ili barem jedna kći redovnica. Počele su spontano moliti na tu nakanu, a tu je njihovu plemenitost prepoznao tamošnji župnik mons. Alessandro Canora, tako da su se pod njegovim vodstvom počele okupljati svakog utorka na klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu, moleći Gospodina za zvanja. Također su se redovito svake prve nedjelje u mjesecu pričešćivale na tu nakanu, a nakon svete Mise zajedno su izmolile ovu kratku molitvu za svećenička zvanja:

“O Bože, daj da jedan od mojih sinova postane svećenik! O Bože, daj da ti dam svetog svećenika!”

Njihova poniznost i otvorenost za darivanje djece u službu Bogu izgrađivala je ne samo te majke u pobožnosti i duhovnosti, nego i cijelo selo. Sve je to pridonijelo da su djeca u takvim obiteljima rasla u krepostima pa su lakše prepoznavala zvanje i rado se odazivala na Božji poziv. Koliko je to veličanstveno djelo Božje svjedoči podatak da je iz sela Lu, koje danas broji oko 1.200 stanovnika, proisteklo čak 323 zvanja: 152 dijecezanska ili redovnička svećenika i 171 redovnica.

Iz nekih je obitelji poteklo i 3 ili četiri zvanja, a najpoznatiji primjer je obitelj Rinaldi, u kojoj je čak sedmero od ukupno devetero djece ušlo u Družbu svetog Franje Saleškog (salezijanci), slijedeći Božji poziv i put koji im je utro utemeljitelj reda, sveti Ivan Bosco. Najpoznatiji među njima je blaženi Filip Rinaldi, koji je postao treći generalni poglavar salezijanaca, a blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1990. Djelo svetoga Ivana Bosca, posebno njegova strpljivost u odgajanju i privlačenju mladeži Bogu, procvjetalo je i u mnogim drugim obiteljima sela Lu, vidljivo i u tome što je nemali broj mladih odlučio ući baš među salezijance.

Svakih deset godina svećenici i časne sestre rođeni u Luu okupljaju se u svom rodnom mjestu i dolaze iz svih dijelova svijeta zahvaliti Bogu na njegovom veličanstvenom djelu i uslišanju molitvi njihovih prabaka i šukunbaka.

Lijep je to i poticajan primjer koji slijede zajedno ili pojedinačno mnoge majke diljem svijeta, spremne darovati svoje dijete u službu Gospodinu, a na blagoslov Crkvi. S vremenom se molitva ponešto proširila i prilagodila različitim područjima i prilikama onoga tko moli, a načelno glasi ovako:

“O, Gospodine, daj da nam barem jedno dijete postane svećenik ili časna sestra. Mi želimo živjeti kao dobri kršćani i svoju djecu upravljati na pravi put. Daj nam milost, Gospodine, da ti možemo darovati svetog svećenika ili svetu časnu sestru.”

Vjerujemo da će se naći roditelja koji će zajednički ili ponaosob moliti tu molitvu, spremni s istom ljubavlju kao nekadašnje majke sela Lu darovati Gospodinu svoje sinove i kćeri. A možda će se naći i neki hrvatski vlč. Canora koji će ujediniti sve one naše očeve i majke koji su spremni moliti na tu nakanu i tako prvu subotu u mjesecu kao dan molitve za svećenička i redovnička zvanja učiniti još duhovno snažnijom. Slijedeći primjer majki sela Lu, takva bi molitvena skupina za zvanja mogla posebno rasti u pobožnosti prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i okupljati se (utorkom ili nekim drugim danom) na klanjanje, a nakon svete Mise svake prve nedjelje u mjesecu i zajednički izmoliti molitvu po kojoj su izmoljena tolika duhovna zvanja.