Sloboda i odgovornost u svjetlu učenja Katoličke Crkve

Bog je svakom čovjeku darovao slobodnu volju, ali ponekad se čini da su životne situacije toliko zamršene, do mjere kao da čovjek ne može raspolagati svojom slobodom kako hoće. S druge strane, može se primijetiti i druga krajnost, a koja je uočljiva ponajviše u zloupotrebi slobode i zanemarivanju drugih. Stoga smo pozvani primiti svoju slobodu kao dar od Boga, u punoj odgovornosti, pazeći pri tome da nikad ne štetimo drugome.

Sloboda se može promatrati pod različitim vidovima, npr. u fizičkom smislu, a predstavlja mogućnost ili nemogućnost kretanja. Tako primjerice nisu slobodni oni koji su robovi ili u ropskom stanju, zatvorenici, kaznenici, zarobljenici, logoraši, oni koji su zatvoreni u neke institucije ili su pak žrtve nasilništva u svojim ili tuđim obiteljima.

U psihičkom smislu također ponekad dolazi do umanjenja ili izostanka slobode, kao npr. kad osoba pati od nekih teških psihičkih poremećaja ili seksualnih devijacija, a koje ju toliko obuzimaju da im se uopće ne može oduprijeti. Npr. to se odnosi na poremećaj abulije, izrazite bezvoljnosti i depresivnosti, zatim na automatsku poslušnost, kada se osoba na neshvarljiv način podrvgava tuđim zapovijedima, na ehopatiju, odnosno nekontrolirano ponavljanje nečije mimike, pokreta ili riječi, potom na stereotipiju, tj. besmisleno ponavljanje nečijih riječi ili rečenica itd. U takve psihičke poremećaja spada npr. i katatoni nemir, takvo stanje u kojemu je osoba bez svoje volje u stalnom pokretu, zatim impulzivne sklonosti, odnosno takve snažne sklonosti kojima osoba ne može odoljeti, kao što su npr. kleptomanija (krađa bez motiva i potrebe za ukradenim), piromanija (potreba za izazivanjem požara), dipsomanija (potreba za povremenim pretjeranim konzumiranjem alkohola), poriomanija (povremena potreba za putovanjem bez cilja) itd. U takve poremećaje spadaju i različite seksualne devijacije, koje su toliko snažne da im se osoba ni uz veliki napor ne uspijeva oduprijeti. Tako se može govoriti o pedofiliji (seksualnoj sklonosti prema djeci), gerontofiliji (seksualnoj sklonosti prema starima), nekrofiliji (seksualnoj sklonosti prema leševima), zoofiliji (seksualnoj sklonosti prema životinjama) itd.

O slobodi se može govoriti i u duhovnom smislu, a ona se očituje u mogućnosti ili nemogućnosti izražavanja estetskih, kulturnih, religioznih ili političkih stavova. Ti se vidovi slobode vrlo često krše u totalitarnim režimima i onemogućuju osobi živjeti punu slobodu.

Sloboda se koji put pokazuje kao izvanjska mogućnost izbora, ali takva u kojoj će se osoba loše osjećati što god učinila. Takav vid slobode odnosi se na posebno teška i granična pitanja. Primjerice roditelji koji bi morali iz požara spašavati svojih petero djece, u vrlo ograničenom vremenu, morali bi odabrati koje će dijete spasiti jer nemaju objektivnih mogućnosti to učiniti svima. Što god učinili i koga god spasili, neće se osjećati dobro u svojoj savjesti, jer su zapravo morali birati na štetu nekome od njih, odnosno na štetu one djece koju su morali žrtvovati.

Načelno se sloboda najčešće dijeli na vanjsku i unutarnju. Vanjska sloboda bi bila ona koja se odnosi na sve one koji nisu u zatvoru, zarobljeništvu niti u nekim sličnim izvanjskim zarobljujućim okolnostima. Unutarnja sloboda je nešto što je duboko usađeno u čovjeku i odnosi se na njegovu mogućnost izbora. U tom svjetlu netko može biti izvanjski neslobodan (npr. u logoru), ali unutrašnje slobodan (jer se može i zna izdići u svojoj duhovnoj slobodi iznad tih izvanjskih zarobljujućih okolnosti).

Unutarnja se sloboda nadalje dijeli na pozitivnu i negativnu, pri čemu pozitivna sloboda označava jednostavno čovjekovo opredjeljenje za dobro, a negativna za zlo. To je najčešće promatranje slobode u svakodnevici. Pozitivna sloboda može biti još i sloboda od i sloboda za. Sloboda od označava takav vid slobode po kojoj se osoba opredjeljuje odbaciti zlo, grijeh, mržnju i druge slične negativnosti iz svoga života, a sloboda za označava opredjeljenje za dobro, za ljubav, za radost, za vjeru, za Crkvu, za mir itd.

Vrhunac svake slobode je moralna sloboda, koja sažima slobodu od i slobodu za, a kao takva dodaje i još jedan element, a to je ljubav prema Bogu. Drugim riječima osoba je spremna činiti dobro iz ljubavi prema Bogu, a poradi te ljubavi spremna se i žrtvovati na razne načine za svoga bližnjega. Ta sloboda u sebi obuhvaća i u praksi primjenjuje Dvije zapovijedi ljubavi – ljubavi prema Bogu i čovjeku.