Srijeda 16. tjedna kroz godinu: Iziđe sijač sijati

Meditacija uz Evanđelje: Mt 13,1-9

U ona oskudna vremena, kada je hrane bilo tek toliko da mnogobrojna obitelj može uopće preživjeti, čovjek seljak čuva najbolje zrnje i ostavlja ga za sjetvu. Nevještu oku bi to moglo izgledati kao ludost – čovjek baca zrnje na zemlju; baca hranu kraj toliko gladnih usta. Naravno, gospodar dobro zna: bačeno sjeme će donijeti višestruki rod. I u toj vjeri on baca sjeme – Isus bi rekao „svoj žitak“ – nadajući se višestrukim plodovima.

To čini svaki Božji čovjek. Troši svoj život, žrtvuje svoj žitak nadajući se obilnom urodu. Pogledajmo tolike velike i svete ljude. Doslovno su sav svoj život potrošili u službi Bogu i bližnjemu. Uzmimo samo za primjer svetoga Pavla: naporna putovanja, oskudica u hrani, loša odjeća, progoni, tamnice, šibanja… Nije se brinuo. Sijao je sjeme truda i napora da bi dospio do nebeske slave s Kristom.

Zato se i mi ne brinemo, kada nas možda smatraju ludima, što se žrtvujemo za svoju obitelj, što se trudimo živjeti prema svim Božjim zapovijedima, što nastojim činiti dobro i samo dobro svugdje gdje možemo, što se odričemo nepoštena dobitka. Netko bi rekao da tratimo svoje dane i svoje sposobnosti, rekao bi možda da bacamo svoj život, umjesto da ga uživamo. Mi, u svjetlu Božje riječi, znamo što nam je činiti: poput Isusa iz dana u dan polagati svoj život da bismo ga u vječnosti zadobili zajedno s njime. Možda ovo i nije u prvi mah razumno i razumljivo. Upravo zato na koncu današnjeg evanđeoskog odlomka Isus kaže: „Tko ima uši, neka čuje!“