Sveti Simforijan, Klaudije, Nikostrat, Kastor i Simplicije – fruškogorski mučenici
1. Biografski podaci
Vlastiti časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije lapidarno izvješćuje:
Klesari u fruškogorskim kamenolomima mučeni pod Dioklecijanom 304. god., jer nisu htjeli izraditi kip jednog idola. Utopljeni su u Savi. U Crkvi poznati pod imenom Četvorica okrunjenih.[1]
Radi se, međutim, o petorici kipara. Oni su, prema legendama, odbili isklesati kip boga Eskulapa, zato su u olovnim škrinjama bili bačeni u Savu. Njihov je kult prenesen u Rim, tako da se govorilo o rimskim mučenicima zvanih Četvorica okrunjenih.[2] Naime, kada su kasnije zbog barbarskih provala i njihove moći prenesene u Rim, ispostavilo se da ih se u Rimu već časti kao četvoricu rimskih mučenika.[3] Danas je, međutim, općenito prihvaćeno da se radi o srijemskim (fruškogorskim) mučenicima.[4] Zaštitnici su slikara i klesara.[5]
Raspravu o podrijetlu ovih svetih mučenika, čini nam se, sretno zaključuje važeći Rimski martirologij za dan 8. studenoga:
Commemoratio sanctorum Simproniani, Claudii, Nicostrati, Castori et Simplicii, martyrum, qui, ut traditur, fabri marmorarii apud Sirmium in Pannonia, cum simulacrum dei Aesculapii propter nomen Iesu Christi fingere renuissent, a Diocletiano imperatore in fluvium praeceptes dari iussi sunt et a Deo martyrii gratia coronati; quorum Romae, sub titulo Quattuor Coronatorum in basilica Caelimontana veneratio ab antiquitus floruit.[6]
Spomen svetih mučenika Simforijana, Klaudija, Nikostrata, Kastora i Simplicija koji su, prema predaji, bili klesari u okolici Sirmija u Panoniji. Budući da zbog imena Isusa Krista nisu htjeli isklesati kip boga Eskulapa, car je Dioklecijan dao da budu bačeni u rijeku te ih je Bog okrunio mučeništvom. Zbog toga je u Rimu pod imenom Četvorica Okrunjenih u bazilici na brdu Celiju njihovo štovanje od davnine cvjetalo.[7]
Spomen ovih mučenika po prvi puta se javlja u Vlastitom misalu Đakovačke i Srijemske biskupije 1990.[8]Zanimljivo je da se u materijalima Vlastitog misala i Časoslova 1967. nalazi i spomen ovih svetaca s pripadajućim molitvama, ali nisu objavljeni. Očito je da u tome trenutku nisu bili odobreni u Rimu, jer je u tadašnjem Rimskom misalu postojao njihov spomen. U VM 1990 i VČ 1990 slavi se 8. studenoga i to kao neobvezatan spomendan koji se slavi u Srijemskoj Mitrovici.[9]
2. Misne molitve
Imamo tri serije molitava za ovaj spomendan. U starom Rimskom misalu bio je, kako rekosmo, 8. studenoga njihov spomen s vlastitim molitvama i čitanjima (misa Interet). U nacrtu Vlastitog misala (što nije ušlo u izdanje 1967.) stoji da se preuzima misa Interet osim molitava koje su novosastavljene.[10] Sadašnji Vlastiti misal donosi molitve iz zajedničkog slavlja Za više mučenika izvan vazmenog vremena.[11] Iste se molitve uzimaju i za spomen Osječkih mučenika i tamo smo ih komentirali. Priređivači, očito, nisu znali za ove novo sastavljene molitve u rukopisu koje se nalaze u arhivu. Mi ćemo analizirati upravo te nepoznate molitve iz arhiva, jer su one sastavljene upravo za ove mučenike.
a) Zborna[12]
Deus, qui beatos Martyres tuos Claudium et socios in periculi discrimine docuisti artis professionem ex fidei lumine aestimare, concede, quaesumus, ut auctoritatem eorum, quorum triumphum celebramus usi, fidei praecepta pie inviolateque servemus.[13]
Bože, koji se svete mučenike Klaudija i drugove u nevoljama poučio umjetničku vještinu cijeniti kroz svjetlo vjere, daj nam, molimo, po primjeru onih čije slavodobiće običajemo slaviti, zapovijedi vjere pobožno i neokrnjeno obdržavati.[14]
Bog je Klaudija i drugove poučio da u životnoj opasnosti svoje umjetničke sposobnosti vrednuju u svijetlu vjere. Oni su, dakle, vjernost i vjeru smatrali najvećom vrednotom, tako da su za nju žrtvovali svoj umjetnički poziv, društveni prestiž i, konačno, za istu vjeru i život položili. Po njihovu primjeru vjernici mole da pobožno i cjelovito vrše sve zapovijedi svoje vjere. Molitva je vrlo suvremena. Ovi su mučenici bili umjetnici. Toliko cijenjeni da ih je sam car angažirao. Međutim, oni nisu htjeli okaljati svoje vjere zbog izvanjske slave, prestiža, bogatstva ili umjetničke taštine.[15]
b) Darovna[16]
Munera, qua tibi offerimus, domine, intercedentibus beatis Claudio et Sociis, suscipe, sicut vitam et martyrium eorum per merita Christi fecisti tibi accepta.[17]
Primi, Gospodine, darove koje ti prinosimo po zagovoru blaženih Klaudija i drugova, kao što si primio njihov život i mučeništvo zaslugama Kristovim.[18]
Vjernici mole da Bog prihvati žrtvene misne darove kao što je, zaslugama Kristovim, prihvatio život i mučeništvo Klaudija i drugova. Ovdje valja uočiti dvije stvari. Prvo, život i mučeništvo se prikazuju i od Boga bivaju prihvaćeni kao žrtveni darovi. Drugo, sve se to događa zaslugama Kristovim. Drugim riječima, život i mučeništvo svetih mučenika je, zapravo, uzimanje udjela u vazmenom otajstvu Kristove smrti iuskrsnuća, baš kao što veli Pavao: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. (Kol 1,24) Mi s Kristom trpimo, da bismo s njime bili i proslavljeni.
c) Popričesna[19]
Mysterii, quod sumpsimus, virtute muniti; quaesumus, Domine: ut, sicut vita ac more beatorum Claudii et Sociorum fuit tibi sacrificium laudis, placeat oculis divinae Maiestaatis etiam nostra.[20]
Otajstva koja smo primili ojačaj, Gospodine. Kao što je život i ponašanje blaženih Klaudija i dugova bio tebi žrtva hvala, tako daj da se tvojim očima svidi i naš život.[21]
Život i ponašanje svetih mučenika bila je Bogu dostojna žrtva hvale. Vjernici mole, da po primljenim otajstvima i njihov život bude Bogu dostojna žrtva hvale. Cijeli naš život, naime, treba biti žrtva hvale Bogu, dakle, ne samo naši bogoslužni čini ili naše pobožne vježbe, baš kako stoji u Prvoj Petrovoj poslanici:Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. (1 Pt 2,4-5), ili kako se veli na drugom mjestu: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite (1 Kor 10,31).
3. Čitanja[22]
a) Prvo čitanje (Heb 11,33-39)
(Sveti) su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.
Hebr 11 govori o junacima vjere iz Starog zavjeta. Autor želi svojim adresatima pokazati veličinu vjere na primjeru junaka, velikana iz prošlosti, a koji su prije svega judeokršćanima morali biti poznati. Analizirajući pojedine retke dolazimo do cijele lepeze biblijskih junaka.[23] S Božjom pomoću, s vjerom u Boga izvršili su stvarno veličanstvena djela. Tako je osuđeni Daniel „začepio ralje lavovima“, kada je bio bačen u lavsku jamu od strane podanika kralja Darija, a isti spis, Knjiga Danielova donosi zgodu trojice mladića Hananije, Mišaela i Azarije ili kako su se zvali u Babilonu Šadrak, Mešak i Abed Nego, koji su bili bačeni u užarenu peć, ali koji su zahvaljujući vjeri u pravoga Boga bili izbavljeni od vatre. Samson je bio junak koji je „goloruk raskidao lava kao jare“ (Suci 14,6). Više je starozavjetnih junaka umaklo oštrici mača: tako npr. David (1 Sam 18,11); Ilija je pobjegao u Judeju i onda na Horeb od kralja Ahaba i kraljice Izebele (1 Kr 19); Elizej je izmakao pogubnom maču kralja (2 Kr 6). Čini se da autor aludira na vrijeme Makabejaca, kada su radije umirali, da bi zadobili uskrsnuće, nego bi žrtvovali poganskim bogovima. Tako je starac Eleazar stavljen na muke, ali nije popustio (2 Mak 7). Udovica iz Sarfate Sidonske je vjerovala u čudotvornu moć proroka Ilije i dobila je svoga sina nazad. Prorok ga je naime uskrisio, vratio u život. Josip egipatski bačen je u tamnicu, jer nije htio popustiti iskušenju koje je bilo pred njim (Post 39,20), a prorok Jeremija je zbog svojih riječi, neugodnih za uši kralja i njegovih velikaša bio bačen u klade i izbatinan.
Ilija se morao kriti po potocima i pećinama kako bi izbjegao osvetnički smrt, jer je najavio sušu i jer je likvidirao Baalove proroke.
Odlomak govori o velikanima Staroga zavjeta. Međutim obećanje njihova spasenja se tek ostvaruje po Isusu Kristu. Prema tome, ako, spasenjski gledano, sva njihova plemenitost, hrabrost, vjernost i dosljednost u vršenju Božjih zapovijedi dobivaju puni smisao tek po Isus Kristu, ista Kristova milost i ucjepljenje u njegovo vazmeno otajstvo daje smisao i svim našim naporima. Baš kao što sam Gospodin veli: Bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). Očito se kroz tu prizmu gleda život i mučeništvo fruškogorskih mučenika.
b) Evanđelje Mt 5,1-12
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!”
Peto poglavlje Matejeva evanđelja donosi Isusov govor na gori. Tekst se nalazi u prvom dijelu Evanđelja i stavljen je odmah uz početak Isusova javnog djelovanja. Paralelni tekst nalazimo samo u Luke, a ne i u Marka. Tako nam dvije formulacije blaženstava, Matejeva i Lukina, pomažu da se vratimo u proročko razdoblje Isusova života.[24] Isus ne govori koje su kreposti potrebne za ulazak u Kraljevstvo Božje. On sebe prikazuje kao Mesiju koji je posaln upravo siroamsima. Ovaj tekst možemo nazvati Isusov programatski govor, a prikazuje novu kršćansku pravednost. Stereotipno se ponavlja „blago…“, a nakon toga su navedene određene kategorije ljudi. Ovakav način oslovljavanja se u Bibliji upotrebljava čestitajući nekome na dobivenu daru, ili se određenoj grupi ljudi objavljuje sreća.[25] Isus, za razliku od farizeja, koji naglašavaju obdržavanje izvanjskih propisa, zahtijeva „moral srca“.[26] On osobno živi kao siromah i pokazuje da čovjek i na taj način u svakoj životnoj situaciji može ostati otvoren kako prema Bogu, tako prema bližnjemu. Prolazeći kroz kušnju muke i smrti, ožalošćen („duša mi je sada potresena…, “ Iv 12,27), ali u Bogu nalazi snagu i utjehu, sve je on to proživio na vlastitom tijelu. On je krotki, jednostavni koji obavlja svoje životno poslanje na vrlo jednostavan način, bez nasilja. Gledajući sadržajno Matej dijeli tekst u dva dijela. Prvi dio govori o siromaštvu i čovjekovu ponašanju (Mt 5,3-9), a drugi dio o progonstvima (Mt 5,10-12). Ključno je prvo blaženstvo, a ostatak prvog dijela se veže uz njega. To su sve „podvrste religijski prihvaćenog siromaštva“,[27] a predstavljaju stanja, koja nas povezuju ili razdavajaju kako s Bogom tako i s ljudima. Tko ta stanja prihvaća, nasljedujući Isusa, onako kao je on to činio, njemu Isus već uanprijed čestita, jer će biti dionik, sudionik kraljevstva nebeskog. Već sada je u njemu na određeni način Bog nazočan, a „na kraju dana“ bit će još i nagrađen, jer će postići cilj svoga životnog putovanja. U svojoj vjerskoj praksi farizeji naglašavaju formalnu, tjelesnu čistoću i sve propise o čišćenju. Isus o tome ne govori. On naglašava čisto srce, duh, unutarnju čistoću. Ni do sada pravednicima i prorocima nije bilo lako, tako će se događati i Isusovim učenicima. Bit će progonjeni, zlostavljani, ali sve to treba strpljivo podnositi, jer učenike čeka bogata plaća na nebesima.
Isus govori u paradoksima: ono što u prvi mah, u očima ovoga svijeta, može izgledati uzvišeno i važno, nebitno je i nevažno. nasilnici, oholice, bogataši neće baštiniti kraljevstva Božjega, baš kao što Isus na drugom mjestu reče:”Što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.” (Lk 16,15b). To se na divan način očitovalo u fruškogorskih mučenika. Imali su dobar posao, karijeru, ugled, prijateljstvo cara. No oni su to sve žrtvovali da bi bili Kristu vjerni. Na njima se ostvaruju Kristova blaženstva.
4. Zaključak
Spomen i primjer ovih mučenika veoma je suvremen. Danas, možda više nego prije, izloženi smo nasilju medija koji propagiraju mladost, ljepotu, uspjeh, bogatstvo, slavu… Na što sve ljudi nisu spremni da bi došli do “pet minuta slave”, da bi bili u društvu svojih “idola”, da bi se popeli na društvenoj ljestvici! A ovi nam mučenici govore kako nam valja tržiti najprije kraljevstvo nebesko, kako neke svetinje nisu na prodaju, kako je sva zemaljska slava kao cvijet koji za dan vene. Sveti je Pavao prije svoga obraćenja smatrao veoma važnim činjenicu da je Židov i da je revnitelj Zakona. Prosvijetljen milošću shvatio je što je jedino vrijedno i najvažnije:
Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim (Fil 3,7-11).
Tako nam i danas – možda još više nego prije – treba takvih svjedoka koji će vjernost Bogu i evanđelju u Isusu Kristu pretpostavljati svemu ostalome. A na to smo, zasigurno, svi pozvani.
[1] VČ 1995, str. 86.
[2] Usp. Jer, str. 496D.
[3] Za dan 8. studenoga Rimski martirologij tako veli: (Romae), via Lavicana, natalis sanctorum Quatuor Coronatorum fratrum, id est Severi, Severiani, Carpophori et Victorini; qui sub eodem imperatorem (Diocletiano) ictibus plumbatarum usque ad mortem caesi sunt… Usp. Mar 1922, str. 273.
[4] Usp. M. DRAGUTINAC, Četvorica okrunjenih, u: LILS, str. 189-90;H. DELEHAYE, Le Sanctis Quatuor coronatis Romae in Monte Caelio, AASS Nov. III, Bruxellis, 1910, str. 748-784; ISTI, Les origines du Culte desMartyrs,Bruxelles, Sociéte des Bollandistes, 1933, str. 64, 280, 293; M. JARAK, Ranokršćanski mučenici Panonije, u: D. DAMJANOVIĆ (prir.), 1700 godina svetih Srijemskih mučenika. Zbornik radova s međunarodnog simpozija o 1700. obljetnici Sirmijsko-panonskih mučenika (304.-2004.), Đakovo, 2011, str 51-70, ovdje: 58; A. ŠULJAK, Sirmijsko-panonski mučenici. O 1700. obljetnici, u: VĐSB 132(2004)180-182, ovdje 181. O ovim mučenicima opširnije piše još M. DRAGUTINAC, Naši srijemski mučenici. Četvorica okrunjenih mučenika (8. studenog), u: Vjesnik đakovačke biskupije 12(1949)112-113 (članak je nepotpisan).
[5] Usp. M. DRAGUTINAC, Četvorica…, str. 190.
[6] Mar 2004, str. 612.
[7] Naš prijevod.
[8] To je bilo, vjerojatno, stoga jer je njihov spomen bio u Rimskom misalu. Sada ih nema u općem Rimskom misalu, nego je ostavljeno da se umetnu u vlastite misale.
[9] U ostavštini J. BENKOVIĆA, koji je 1972-.1973. pripravljao Vlastiti misal i časoslov, nema spomena ovih mučenika. Usp. Calendarium proprium Dioecesis diacovensis seu Bosniensis et sirmiensis et Calendrium proprium ecclesiarum parochialium in dioecesi Diacovensi iuxta recentes Normas et Instructiones rocognitum, Đakovo, 1973., Misae propriae Dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972.
[10] Missa Ss. Claudii et sociorum p. 23 e Missali Romano de Ss. Quatuor Coronatis, praeter orationes proprias, nuper confectas. Usp. Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Vidi još: Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Svjedočanstvo o tome da je zborna molitva nova donosi i drugi spis: “Ad 8 novembris. Lectio III noviter confecta. Oratio nova. Vidi: Officia propria dieocesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, str. 46b. Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965
[11] RM 1990, str. 611.
[12] Za ovaj spomen u dosadašnjem Rimskom misalu bila je ova zborna molitva: Praesta, quaesumus, omnipotens Deus: ut qui gloriosos Martyres fortes in sua confessione cognovimus, pios apud te in nostra intercessione sentiamus (M 865). Izvor: GrH 739 i 613.
[13] Misae propriae dioecesis Diacovensis, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965, str. 25.
[14] Naš (doslovniji) prijevod.
[15] Zborna molitva iz sadašnjeg Vlastitog misala zvuči općenito: Gospodine, daj da se radujemo s mučeničke pobjede naše braće Simforijana, Klaudije, Nikostrata i Simplicija. Neka našoj vjeri izmole novu snagu i moćnim nas zagovorom bodre.
[16] Za ovaj spomen u dosadašnjem Rimskom misalu bila je ova darovna molitva: Benedictio tua, Domine, larga descendat: quae et munera nostra, deprecantibus sanctis Martyribus tuis, tibi reddat accepta, et nobis sacramentum redemprionis efficiat. (M 80). Izvor: GrH 740.
[17] Misae propriae dioecesis Diacovensis, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965, str. 25.
[18] Naš prijevod.
[19] Za ovaj spomen u dosadašnjem Rimskom misalu bila je ova popričesna molitva: Caelestibus refecti sacramentis et gaudiis: supplices te rogamus, Domine; ut quorum gloriamur triumphis, protegamur auxiliis.(M 101). Izvor: GrH 741.
[20] Misae propriae dioecesis Diacovensis, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965, str. 26.
[21] Naš prijevod.
[22] Prema misi o spomenu Četvorice okrunjenih za dan 8. studenoga iz prethodnog misala: MR 1962, str. 687-688.
[23] Usp. T. HEWITT, Poslanica Hebrejima. Uvod i komentar,Logos, Daruvar, 1997., str. 168-171.
[24] Usp. Novi zavjet s uvodima i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 19982, 42.
[25] ISTO.
[26] Usp. M. ZOVKIĆ, Matejevo Evanđelje u našoj Misi. Biblijski komentar misnih čitanja u godini A, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995, 419-420.
[27] ISTO.