Oznaka: 3. korizmena nedjelja (B)

Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25 Odlomak iz Evanđelja o kojem danas razmišljamo opisuje nam događaj u jeruzalemskome Hramu kada je Isus istjerao prodavače volova, ovaca i golubova, kao i mjenjače, te ih je sve istjerao iz Hrama govoreći: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Vjerojatno je taj prizor bio izuzetan, ali i sasvim neobičan i neuobičajen na tome mjestu. Mnogi su se pitali kako to protumačiti, jer su svi ovi prodavači i mjenjači bili u službi hramskog bogoslužja, na raspolaganju hodočasnicima koji su za Pashu dolazili prinijeti žrtve Gospodinu. Vjerojatno su i njegovi učenici bili zbunjeni tim njegovim postupkom, pa je zato sveti Ivan zapisao da su se kasnije prisjetili da je Mesija trebao biti netko koga izjeda revnost za...

Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25 Ako profesor kaže studentu da nije zadovoljio na ispitu za pozitivnu ocjenu, je li ga on time povrijedio? Ako netko mora platiti kaznu za prebrzu vožnju, jesu li time povrijeđena njegova ljudska prava? Ako djevojka kaže mladiću da se ne želi za njega udati, je li ona time povrijedila njegove osjećaje? Istina zna biti bolna, ali ne mora značiti da onaj koji tu istinu priopćava nužno želi povrijediti čovjeka. Osim toga, kojiput kao da neki ljudi jednostavno mogu razumjeti samo grublju komunikaciju, kao kada sudac za prekršaje oštrije kazni vozača koji uporno čini iste prekršaje. Je li se time sudac pokazao kao nasilnik? Čini se da upravo u tome svjetlu možemo razumjeti Isusov neobični postupak u hramu. U ono vrijeme ljudi su u je...

U današnjem evanđeoskom odlomku iz Ivanova evanđelja (Iv 2, 13-25) u središtu pozornosti je Isusova reakcija na sve što se događalo u Hramu Božjemu u Jeruzalemu u kojem se on jednom zgodom zatekao. Hram je bio podignut da bi bio mjesto Božje prisutnosti, što je za pobožnoga Izraelca trebalo značiti da je mjesto dubokoga klanjanja i iskrenoga štovanja  Boga. Sukladno tome u Hramu su se mogli moliti osobno ali i kao zajednica, prinositi žrtve okajnice i pomirnice, ali i slušati čitanje Božje poruke i prikladne rabinske pouke. I nije bilo ništa sporno dok je Hram služio pravoj svrsi, jer je bio na slavu Bogu, a ljudima na duhovnu korist i na zajedništvo s Bogom. No problem je nastao u trenutku kada ljudi svoje zajedništvo s Bogom svedu na obvezu koju trebaju odraditi da ispune religio...

Uvod i pokajnički čin Pravnici već od starine tvrde: Gdje je društvo – tamo je i pravo. Za život zajednice važna su pravila i zakoni: kako u obitelji, tako i u državi. Danas nam Božja riječ donosi Deset zapovijedi. One su korisne prvo za onoga tko iz vrši, a onda i za druge ljude. Vjerujemo, naime, da nam Bog daje zapovijedi prvenstveno radi nas samih. A mi, evo, poput nerazumne djece, mislimo da činimo sebi dobro ne poštujući te zapovijedi. Zamolit ćemo Gospodina da nas očisti od naših grijeha, pa ćemo onda plodonosno čuti Božju riječ i dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti nam daješ zapovijedi da bismo živjeli u miru s tobom i sa svojim bližnjima. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si vršio volju svoga Oca sve do smrti na križu. Kriste, smiluj se! ...

Uvod i pokajnički čin Bog nas poziva da slušamo njegov glas, da vršimo njegove zapovijedi. I Sin je čovječji bio podložan tim zapovijedima i pokazao nam svojim primjerom da se po vjernosti i poslušnosti dolazi do slave uskrsnuća. Zamolimo Gospodina da nam udijeli ustrajnosti, vjernosti i ljubavi da vršimo njegove zapovijedi. Gospodine, ti si po Mojsiju svoj narod poučavao svome Zakonu. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si uvijek činio ono što je tvome Ocu milo. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da budemo vjerni tvojim zapovijedima, osobito zapovijedi o ljubavi prema tebi i bližnjemu. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Nikad se nećemo složiti glede pedagogije. Neki će i dalje uporno tvrditi da je šiba iz raja izašla, da drugi će psiho...

Izl 20,1-17 Dajući Izraelu deset zapovijedi Bog svom narodu upućuje pouku kako će živjeti i kako hoditi putem života da bi bio Njegov saveznik. Dakako, Izrael je nije morao prihvatiti međutim povijest će pokazati kako u slučaju nepoštovanja ovih Božjih riječi među Izraelcima nastaje nered, kaos na koji Bog neće ostati skrštenih ruku, kao što nije ni na grijehe i okorjelost u zlu drugih pojedinaca i naroda. Bog koji nije morao, ali je htio osloboditi Izraela iz Egipta, želi ga i dalje oslobađati i zato ga čini svojim saveznikom, zato mu udjeljuje riječi koje vode put života. Dakle, njegove riječi nisu zapovijedi nego sredstvo oslobođenja. Njihov ton zvuči kao zapovijed jer kaže npr. ne poželi, ne ubij itd., ali samo da bi Izraelu zatvorio put koji vodi u nered, ropstvo i smrt...

Opisujući događaj izgona prodavača i mjenjača iz Hrama i Isusov boravak u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, sveti Ivan će zaključiti da se Isus nije povjeravao niti onima koji su povjerovali u njega “jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku”. Ove riječi mogu poslužiti i kao ključ razumijevanja i samog događaja ‘čišćenja’ Hrama, jer izgon trgovaca i mjenjače je bio izvršen ne samo poradi sprječavanja oskvrnjivanja Božjeg svetišta, nego poradi većoj čistoći čovjeka koji je istinski hram Božji. Ali da bi se čovjek očistio i postao istinskim Božjim hramom, nije dovoljno što Isus zna što je u čovjeku, nego da svaki čovjek zaviri u svoju nutrinu i s suoči se s onim što nosi u sebi. Velika je, doista, istina da...

Alexander-Maximilian Seitz (1874.), Isus tjera trgovce iz hrama (freska u đakovačkoj katedrali) NOSITE TO ODAVDE! Kao da Isus uživa u tome da nam s vremena na vrijeme „pobrka lončiće“. A tako smo ih lijepo bili poslagali! Evo Isusa u punom elementu u hramu. Naljutio se na prodavače i mjenjače u hramu. Pogledajmo što se zbiva. Očima običnog čovjeka gledano poslovni ljudi u hramu nisu bili loš svijet. Nipošto. Možda su imali malo više smisla za poslovnost i zaradu, ali su zapravo bili na službu ljudima. I to ne na službu u nekim običnim poslovima, nego u svetim poslovima. Naime, kad bi se čovjek uputio u hram da žrtvuje, nije mu baš bilo zgodno da pred sobom goni životinju određenu za žrtvovanje, pogotovo ako bi dolazio iz udaljene Galileje. Srećom, u hramu je bio susretlji...