Subota, 4 prosinca

Revnost za sebe – razmišljanje uz 3. korizmenu nedjelju (B)


Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25


Odlomak iz Evanđelja o kojem danas razmišljamo opisuje nam događaj u jeruzalemskome Hramu kada je Isus istjerao prodavače volova, ovaca i golubova, kao i mjenjače, te ih je sve istjerao iz Hrama govoreći: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Vjerojatno je taj prizor bio izuzetan, ali i sasvim neobičan i neuobičajen na tome mjestu. Mnogi su se pitali kako to protumačiti, jer su svi ovi prodavači i mjenjači bili u službi hramskog bogoslužja, na raspolaganju hodočasnicima koji su za Pashu dolazili prinijeti žrtve Gospodinu. Vjerojatno su i njegovi učenici bili zbunjeni tim njegovim postupkom, pa je zato sveti Ivan zapisao da su se kasnije prisjetili da je Mesija trebao biti netko koga izjeda revnost za dom Božji. Dok je dio ljudi Isusovu reakcija mogao protumačiti nasiljem, grubošću ili divljaštvom, oni su u sebi tražili opravdanje za nju, što su i pronašli u riječima Ps 69, koji veli: ‘Izjeda me revnost za dom tvoj.’ A Isus je znao da su trgovci i mjenjači u Hramu u ime bogoštovlja obeščašćivali Boga i u prvi plan stavljali zaradu. Mnogi su se ponašali nedolično tog svetog mjesta, premda su bili spremni biti i agresivni i ubiti bilo kojeg stranca koji bi pokušao prekoračiti prostor koji je bio rezerviran samo Židovima.

Isus je, dakle, jer je bio svjesniji od njih čemu služi Božji Hram, odlučio pokazati da je on mjesto molitve i susreta s Bogom, a ne mjesto formalnog izvršavanja određenih obreda, pri čemu je bilo daleko važnije da u hramu bude trgovaca i mjenjača, nego da si vjernici posvijeste živu Božju prisutnost. Zato je on odlučio ispraviti tu nepravilnost i iz Hrama istjerati one koji su bili kamen spoticanja pobožnom odvijanju službe u čast Gospodinu. A da bi mogli ljudi osjetiti prisutnost Božju, potrebno im je stvoriti molitveni ugođaj kako u duši, tako i prostoru Božjega prebivanja. Jer Bog prebiva posvuda, pa tako i Hramu, bez obzira što u njemu činili ljudi, ali postoje povlaštena mjesta i povlašteni načini Božje prisutnosti koje je Bog postavio za ljudsko spasenje. Ako ih sam čovjek ne poštuje, onda sebi čini štetu i sveprisutnog Boga na neki način ‘udaljava’, premda je u biti sebe lišio mogućnosti božanskog doživljaja. Zato Isus, ne samo da obrani Božju čast u narodu, već i da puku pomogne da osjeti potrebnu spasenjsku prisutnost i djelovanje, čini sve da očisti Hram Božji od iskrivljenog i nakaradnog ponašanja ljudi u njemu. Sve što je učinio, učinio je poradi revnosti za Božji dom, ali isto tako i poradi revnosti za spasenjem čovjeka. Očistio je dom Božji kako bi se mogao čovjek ispuniti čistoćom Božjom i nauživati ljepote njegove prisutnosti. Isus je na taj način pokazao dvostruku revnost: revnost za dom Božji, ali i za ljudsko spasenje.

Ali osim što je Gospodin pokazao revnost za Boga i čovjeka, on je tim istim činom i nas poučio da pokazujemo istu revnost. Štoviše, samo Isus je svojim spasenjskim djelom očistio čovjeka i poučio nas je da je naše tijelo i naš život hram Božji, te da moramo skrbiti oko njegove čistoće, kao što je on skrbio oko čistoće jeruzalemskoga Hrama. Na žalost, danas mnogi vjernici ne drže do čistoće Božjega štovanja u njegovu hramu – crkvi, a još manje do toga da ga štuju čistoćom svoga života, svjesni da su sami hram Božji. Upravo ovu istinu kako smo sami hram Božji najbolje učimo do nogu Gospodinovih slušajući njegovu riječ iz nedjelje u nedjelju i primajući svete sakramente koji nas za to osposobljavaju, kako bismo, primajući Gospodina u pričesti, doista postali hram Božji, hram u kojemu prebiva onaj u kome je sva punina božanstva. Na žalost, kao što je bilo u jeruzalemskome Hramu da je bio profaniran trgovinom i novcem, i mnogi danas profaniraju sebe i svoj život više mareći za zemaljske potrebe i aktivnosti, nego za Božju prisutnost i čistoću sveta života. No, kao što je Gospodin pokazao revnost i snagu da promijeni situaciju u Hramu, tako i od nas očekuje da i sami budemo poput njega, revni za same sebe kao Božji hram. Ova revnost nije revnost oholosti i sebeljublja, već revnost svetosti na koju nas Isus poziva kad očekuje da čistimo svoje biće kao hram Božje prisutnosti i da tako Boga častimo najprije svojim životom. Tako se i u nama spaja istinsko i čisto bogoslužje s potrebom spasenja, upravo na način kako nam je Isus to pokazao kad je istjerao trgovce i mjenjače iz Hrama. Revnujmo stoga za Gospodina, jer time ćemo izgraditi veliku revnost oko svoga spasenja, a vrijedi i obrnuto. Tko osjeća i shvaća koliko je bitno žarko težiti k čistoći duše i spasenju, taj najbolje osjeća kako častiti samoga Boga, kako u crkvi, tako i svojim životom koji se pretvara u hram njegove prisutnosti. Ne bojim se ni sami načiniti bič pokore kako bismo u ovom svetom vremenu uspjeli u svome naumu, jer obraćenje i put prema boljemu ne ide bez toga.