Oznaka: 30. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 126, 1-6; Heb 5, 1-6; Mk 10, 46-52 Jedan veliki problem u duhovnom životu vjernika je navikavanja na vlastito stanje. Štoviše, naviknuti se na vlastito stanje i nemati potrebu iz dana u dan biti gorljiviji i zauzetiji, to jest živjeti osoban odnos s Isusom, označava također da lagano tonemo i klizimo prema većoj duhovnoj mlakosti. Navika na duhovni život nas stavlja u kolotečinu u kojoj se vrtimo kao kotač koji je u nju upao i ne može iz nje izići. Najgore što nema puno volje ni želje jer ne vidi smisao ni potrebu ići u duhovnu neizvjesnost i nepoznato iz kolotečine u kojoj zna što ga čeka i u kojoj rutinski uspješno ‘odrađuje’ svoje svakodnevne aktivnosti. Ali duhovni život i odnos s Gospodinom se ne može svesti na navike i na rutinu. Duhovni život može biti je...

Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 126, 1-6; Heb 5, 1-6; Mk 10, 46-52 Čitači na misi obično lome jezik kada trebaju pročitati da je Isus „svećenik po redu Melkisedekovu“. Budući da je zapisano da je Melkisedek – kao svećenik – pred Abrahamom Bogu prinio kruh i vino, kršćanski ga pisci rado uspoređuju s Kristom koji je na Posljednjoj večeri prinio kruh i vino kao svoje Tijelo i Krv. Međutim, Poslanica Hebrejima primjenjuje na Krista redak jednoga psalma: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu, iz posve drugog razloga. Naime, židovsko je svećeništvo bilo plemenski ustrojeno. U hramsku su službu kao svećenici i leviti mogli ući samo članovi Levijeva plemena. Međutim, za Melkisedeka se nije znalo odakle dolazi, on se nije oslanjao na svoj rod ili društveni položaj. Tako i Isus. Nije bio iz Lev...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 10, 46-52) čitali smo kako se dogodio susret između Isusa i slijepog prosjaka Bartimeja dok je Isus izlazio iz Jerihona. Premda tek u nekoliko rečenica, evanđelist Marko nam je izrazio svu dinamiku toga susreta nakon kojega se dogodilo čudo ozdravljenja. Bartimej, nakon što je čuo da tuda prolazi Isus Nazarećanin, pokazuje neobičnu upornost i potrebu da skrene pozornost na sebe i svoje potrebe. Isus ga na neki način prepušta kao nekoj kušnji da vidi hoće li se on othrvati pritisku ljudi koji ga ušutkavaju, pa tek onda, kad se on nije dao ušutkati, Isus traži da ga pozovu i dovedu. A u samom razgovoru s Bartimejom Isus ne troši mnogo riječi, već izravno pita: Što hoćeš da ti učinim? Ovo pitanje iziskuje i Bartimejevu jasnu volju i želju da se on ...

Uvod i pokajnički čin Novine i televizija rado i na široko izvješćuju o različitim skandalima vezanim uz poznate osobe. Tako neće na primjer pisati da je prometnu nesreću izazvao taj i taj imenom i prezimenom, nego će obavezno navesti da je to bio ravnatelj neke bolnice ili potpredsjednik te i te stranke. Tako nekako ispadne da bi javne osobe trebale biti posebne, besprijekorne, možda neka anđeoska bića. Današnja nam Božja riječ govori da nitko među nama nije postavljen da bude velik i uzvišen, nego da smo pozvani služiti jedni drugima, baš kao što je i Krist sama sebe za nas predao. Zamolit ćemo Gospodina da nas njegova riječ prosvijetli a njegova sveta otajstva ojačaju. Gospodine, ti si u počecima svome narodu podizao svećenike i proroke. Gospodine, smiluj se! Kr...

Uvod i pokajnički čin S vjerom smo se sabrali danas, na dan Gospodnji. Sabrali smo se s vjerom u istinitost Božje riječi i s vjerom da su spasonosna otajstva koja ćemo slaviti. Međutim, nije uvijek lako vjerovati, pogotovo kada čovjeka pritisnu nevolje i muke. Božja nam riječ danas govori kako vazda treba imati pouzdanja u Božju milost, jer „ljubav Gospodnja ostaje dovijeka.“ Gospodine, ti si nas u ljubavi stvorio sebi slične, kao svoju ljubljenu djecu. Gospodine, smiluj se! Kriste, si uvijek pokazivao svoje milosrđe onima koji su ti s vjerom prilazili. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas pozivaš da sa zahvalnošću primamo tvoje darove trpljenja i proslave. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Ima prigoda kada čovjek odustane od borbe. Pogodi ...

Sveti Marko u današnjem Evanđelju opisuje događaj koji se zbio jednom zgodom dok je Isus izlazio iz Jerihona okružen mnoštvom svijeta. No na tom izlazu iz Jerihona sjedio je slijepi prosjak Bartimej koji je iskao milostinju i pomoć prolaznika, s nadom da će mu se smilovati. Iako u nevolji, i premda je živio od pomoći dobrih ljudi, ipak je bio obazriv, te je sjedio pored puta da nikome ne bude smetnja dok ulazi i izlazi iz grada, jer vjerojatno nije htio nikoga svojim stanjem ‘prisiliti’ da odvoji od svoga  ako nije htio dati dragovoljno, od srca. No kad je čuo da blizu njega prolazi Isus Nazarećanin, nije više bio tako tih, samozatajan i nenametljiv, nego je počeo iz sveg glasa vikati: Sine Davidov, smiluj mi se! A kad su ga mnogi stali ušutkivati, nije se dao smesti, nego je bio...

Jr 31,7-9 Današnje starozavjetno čitanje uzeto je iz knjige Jeremijine i to iz njegove tzv. Knjigeutjehe. U tih četiri poglavlja ton je zamjetno drugačiji nego u većini ostalih dionica Jeremijinih proroštava. Ove riječi Jeremija je izgovorio u vrijeme mladog kralja Jošije koji je, za razliku od svog strica Manašea i njegove gotovo pedesetogodišnje bezbožne vladavine, započeo Izrael voditi pravim putem. Poštovao je Zakon Gospodnji, otpočeo duboke reforme na religioznom, političkom i socijalnom planu. Jeremija, koji je do tada bio u „ratu“ sa cijelom zemljom, pozitivno reagira na ove poteze mladog kralja. Riječi prvoga čitanja i radost koju prorok izražava odnose se na navještaje povratka Izraelaca koje su Asirci deportirali u Ninivu po osvojenju Samarije (konac 8.st.pr.Kr)....

A on još jače vikaše Vjerojatno ste nekad uživali gledajući televizijske emisije o životinjama. Zanimljivo je tako gledati kako se ponašaju ptići kad ih majka dolazi hraniti: izdrže vratove što više mogu, širom otvore svoje uočljive žute kljunove i pište. Sve čine da ih majka zapazi i da ih nahrani. Slično i narodna poslovica zapaža: „Ako dijete ne plače, neće mu majka dati sise:“ I Isus poučava: „Kucajte i otvorit će vam se!“ Upravo takvo ponašanje susrećemo u današnjem evanđelju. Dok je Isus sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, slijepi prosjak Bartimej čuo je tko prolazi i stao vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Izraz „vikati“ koji ovdje susrećemo valja shvatiti doslovno. Bilo je naime silno mnoštvo uz Isusa i sigurno je vladao veliki žamor. Osim toga, bart...

Današnje Evanđelje daje nam uvid u vjeru jednog slijepog čovjeka iz Jerihona koji je živio proseći, jer poradi sljepoće nije uspijevao drukčije skrbiti za život. Sveti Marko mu spominje čak i ime, izvještavajući nas da se radilo o Bartimeju, sinu Timejevu. Ovaj čovjek, kad je čuo da u blizini prolazi Gospodin Isus, bio je na svome uobičajenom mjestu, pokraj puta na izlazu iz grada, gdje je iščekivao milostinju prolaznika. Očito nije bio neupućen u aktualna duhovna zbivanja, nego je dobro poznavao tko je Isus kad nije dopustio da Isus prođe, a da on sam ostane pored puta. Premda je samo sjedio i prosjačio, ali nije bio gluh da ne bi slušao o događanjima u svom kraju i narodu. Ako i nije vidio očima, vidio je duhom i vjerom da se približilo vrijeme da dođe obećani Mesija – Sin Davi...