Petak, 14 svibnja

Oznaka: Vazmeno bdjenje

Noć velikoga povratka – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje
Homilije u godini B

Noć velikoga povratka – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje

Kad je naš Gospodin svojim učenicima naviještao svoju muku, smrt i uskrsnuće, onda je govorio o svojoj pashi, to jest o svome prijelazu i povratku Ocu. Također je znao reći da ima otići od njih ili otići s ovoga svijeta, iz čega iščitavamo da je znao da ga čeka trenutak velikog okršaja sa smrću nakon čega neće više biti sa svojima kao što je bio do tada. Uzrok je svemu tome što su ljudi htjeli iz svoga svijeta udaljiti sve što je Božje i božansko. Htjeli su otjerati njegovu svetu prisutnost iz ovoga svijeta držeći je nepoželjnom i nepotrebnom. I to već od prvoga čovjeka i njegova grijeha, pa do svega što se zbivalo tijekom povijesti spasenja, gdje se prisustvuje istom scenariju po kojem se Boga udaljavalo iz srca i duše, iz obitelj i naroda. A Bog, dobar i milosrdan, uvijek bi se s...
Vazmeno bdjenje – nacrt za homiliju
Homilije u godini B

Vazmeno bdjenje – nacrt za homiliju

Današnje je bogoslužje – bogoslužje prijelaza. Bogoslužje onog nevjerojatnog i nezamislivog prevrata. Naime, u očima suvremenika, Isus je bio u potpunosti poražen. Umro je, štoviše, smaknut je kao posljednji zločinac. Odrekli su ga se i njegovi sljedbenici i njegovi „prijatelji“, a puk se okrenuo protiv njega. Odbacili su ga i Rimljani i Židovi. Ni za trag mu se više nije trebalo znati. Međutim, nije tako završilo. Tamo gdje i u očima malobrojnih Isusovih prijatelja više nije bilo nikakve nade, Isus pobjeđuje. Tko će nam otkotrljati kamen? I oni koji su bili Isusovi prijatelji, koji su ga voljeli, pomirili su se s porazom. Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma idu na Isusov grob (Mk 16, 1-7). One žele miomirisima pomazati mrtvo tijelo. Ne traže živoga, nego mrt...
Ući u srce Božje – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje
Homilije u godini A

Ući u srce Božje – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje

Vazmenim bdjenjem i obredima u ovoj svetoj noći ulazimo u samo središte liturgijske godine, u središte i ishodište cjelokupnoga vjerničkoga života. Ali iznad svega ulazimo u samo središte Božje ljubavi, u Božje srce koje nam se noćas očituje u svoj svojoj snazi i ljepoti. Dok nam je večeras u duhu prolazila cijela povijest spasenja, Bog nam je otkrivao samoga sebe i svu dubinu svoga otajstva. U ovom slavlju imali smo očitovanje Božje ljubavi čiji smo plod i sami kao njegova ljubljena djeca, stvoreni na njegovu sliku i s adresom prebivališta u njegovu srcu. Ne znamo sve razloge zašto je naš praroditelj odlutao iz tog zaštićenog jedinstvenog mjesta, ostavljajući i nama u nasljeđe izopačenu želju za bijegom od svoga Oca. Ne znamo zašto nije prihvatio dar dobrote Očeve u svome biću i z...
Vazmeno bdjenje – homilija
Homilije u godini A

Vazmeno bdjenje – homilija

Vi se ne bojte! U osvit dana, po suboti, dođoše Marija Magdalena i druga Marija na Isusov grob. Tužno je za njih bilo to jutro. Umro je njihov ljubljeni Učitelj. Onaj koji je prošao svijetom čineći dobro. Onaj koji je naučavao pravi, istinski Božji nauk. Onaj koji je donio novinu, jer je naučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao obični pismoznanci. On je onaj koji je imao sućuti za grešne, obespravljene, za strance i tuđince, za ucviljene i zdvojne, za svakog čovjeka koji je pokazao imalo želje da Boga nađe. Ako je itko bio prorok, - on je bio. Ako je itko bio pravi Božji čovjek on je bio. Štoviše – slutilo im je srce – on je bio pravi Božji Sin. I sada je mrtav. Za njih je to bila još jedna Božja tajna. Tajna da Bog dopušta da pravednik strada, a da se oholica uzdiže. Znal...
Vazmeno bdjenje
Blagdani i sveta vremena, Liturgika

Vazmeno bdjenje

Postanak i značenje Još od apostolskih vremena otajstvo muke, smrti, uskrsnuća i proslave Kristove slavilo se u Crkvi svake nedjelje. Godišnji spomen tog otajstva - Uskrs počeo se slaviti tek sredinom II. st. (u nešem tekstu "Uskrs" označava uskrsnu nedjelju, dok je "Vazam" širi pojam i uključuje čitavo otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Kristova). Vazmeno se bogoslužje sastojalo u bdjenju, a uskrsna misa ulazi u rimsku liturgiju tek u VI./VII. st. U najstarijim je zapisima vazmeno slavlje predstavljeno kao strogi post od jednog ili više dana, nakog kojeg slijedi molitveno bdjenje koje se zaključuje radosnim euharistijskim slavljem. Sudjelovanje na ovom bdjenju bilo je toliko važno da se npr. Tertulijan protivi udaji jedne kršćanke za poganina, jer se nije moglo znati hoće li ...
Vazmeno bdjenje
Homilije u godini C

Vazmeno bdjenje

Lk 24,1-12 Žene stižu s miomirisima na grob. Došle su dovršiti ukopne obrede. Dok drugi misle da je sada sve gotovo i da se nema više što učiniti, one čim je prošla subota trče svome Učitelju. Vjernost ima još toga za učiniti jer nisu ispunjeni svi ukopni običaji. Vjernije od apostola, one su uz svog Gospodina do kraja. Još mu trebaju dati mirisne pomasti – to je još jedino što mogu. Vjerne do kraja. To je njihova unutarnja istina, istina njihova srca. Gledano „objektivno“, tu se otkriva duboka, općeljudska istina našeg života. One postupaju kako nalaže „red“, onako kako im najbolje nalaže njihova pamet. I rezultat: grob je kraj hoda ljudske pameti; naša pamet može stići samo do groba! Smrt je gospodarica svih ljudi i čovjek ne može a ne iskazati joj počast, makar i nehotic...
Milosrđe svjetla – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje
Homilije u godini C

Milosrđe svjetla – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje

Kad svetopisac u Knjizi postanka opisuje stvaranje, onda započinje opisom stvaranja svjetla kao prvog Božjeg stvoriteljskog čina. Dajući svjetlo počeo je davati život, ispunjati zemlju preduvjetima da iz nežive mase dođe do života, pri čemu je svjetlo bilo prvi veliki Božji dar. Svjetlo je bilo prvi raspoznatljivi znak između onoga što jest i onoga što nije. Bog koji u sebi nosi svjetlo, obdaruje svijet svime što posjeduje, kako bi svijet bio odraz njegove stvarateljske moći, stvoren kao projekt njegova božanskog uma, oblikovan njegovom snagom i rukom, kako slikovito možemo predočiti i izraziti našim ljudskim jezikom. Tako je svoj plan Bog vodio do vrhunca, stvorivši čovjeka na svoju sliku, to jest na sliku svoga svjetla, svoje ljubavi i života. A svjetlo darovano čovjeka bilo je...
Veliki tjedan
Liturgika

Veliki tjedan

Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegovog vazmenog otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom. Liturgijska godina i njezini ciklusi Crkvena ili liturgijska godina započinje prvom nedjeljom došašća, a dijeli se na tri ciklusa: božićni, uskrsni i vrijeme kroz godinu. Kako sami nazivi ciklusa naznačuju, u središtu božićnoga ciklusa nalazi se božićno otajstvo, odnosno otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, a sastoji se od vremena priprave za Božić koje nazivamo došašće ili advent, zatim od samoga slavlja Božića te pobožićnoga vremena, koje traje do Krštenja Gospodinova; u središtu uskrsnoga ciklusa otajstvo je Kristova otkupiteljskoga djela, a sastoj...
Strah od uskrsnuća – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje
Homilije u godini B

Strah od uskrsnuća – razmišljanje uz Vazmeno bdjenje

U ovoj svetoj noći čitali smo izviješća iz povijesti spasenja kojima je vrhunac izviješće o Kristovu uskrsnuću. A glede samog uskrsnuća u ovoj svetoj uskrsnoj noći čitamo izvještaj svetoga Marka o iskustvu prvih osoba koje su došle u neposredni doticaj s uskrsnućem, a da još uvijek u prvi mah nisu vidjele Uskrsloga. Radilo se o ženama koje su za Učiteljem išle iz Galileje sve do muke na Kalvariji, te su u svojoj bogoljubnoj odanosti došle pomazati njegovo tijelo. Zato su veoma rana, prvoga dana u tjednu, nakon što su se opskrbile miomirisnim pomastima išle prema grobu s namjerom da iskažu dužnu počast koju nisu mogle iskazati dva dana prije zbog nedostatka vremena. Dolazeći na grob zdvajale su o koječemu, a jedan od njima nepremostivih problema bio je i onaj praktične naravni koji...
Vazmeno bdjenje
Homilije u godini B

Vazmeno bdjenje

Mk završava Ev puštajući da u našim ušima odzvanja raspeti je uskrsnuo i utiskujući nam u dušu sigurnost: vidjet ćete Ga! Nijedan od evanđelista nije niti pokušavao opisati ili dokazivati uskrsnuće – njima to nije bilo potrebno jer su s tim bili na čistu. Ni činjenicu praznog groba, koja ubrzo postala opće poznata i općepriznata (usp. Mt 28,11-15), nisu pokušali koristiti kao argument. Jednostavno, Isus je uskrsnuo, oni su Ga susretali i to ne moraju dokazivati ni sebi ni drugima. Ali svakako su željeli zapisati ono što su doživjeli susrećući Isusa Uskrslog kako bismo Ga i mi danas susretali. Prema običaju, žene idu pomazati mrtvo tijelo. Idu kad je prošla subota, sedmi dan. U sedmom danu, u kojem uz Boga počinak treba naći čovjek, počinuo je Bogočovjek. Isus je već najavio da je...