Srijeda, 18 svibnja

Vazmeno bdjenje – nacrt za homiliju


Današnje je bogoslužje – bogoslužje prijelaza. Bogoslužje onog nevjerojatnog i nezamislivog prevrata. Naime, u očima suvremenika, Isus je bio u potpunosti poražen. Umro je, štoviše, smaknut je kao posljednji zločinac. Odrekli su ga se i njegovi sljedbenici i njegovi „prijatelji“, a puk se okrenuo protiv njega. Odbacili su ga i Rimljani i Židovi. Ni za trag mu se više nije trebalo znati. Međutim, nije tako završilo. Tamo gdje i u očima malobrojnih Isusovih prijatelja više nije bilo nikakve nade, Isus pobjeđuje.


Tko će nam otkotrljati kamen?


I oni koji su bili Isusovi prijatelji, koji su ga voljeli, pomirili su se s porazom. Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma idu na Isusov grob (Mk 16, 1-7). One žele miomirisima pomazati mrtvo tijelo. Ne traže živoga, nego mrtvoga. Pomirile su se s porazom evanđelja, bile su uvjerene da je zloća i ovoga puta pobijedila. Putem se zabrinuto pitaju: „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih!“ Očekuju malo pomoći nekoga čovjeka za zadnji milosrdni čin prema mrtvom Isusu.


Uskrsnu! Nije ovdje!


Međutim, Isusov grob je bio otvoren, a umjesto Isusa u praznom grobu ugledaju mladića u sjajnoj odjeći koji slavodobitno govori: “Uskrsnu! Nije ovdje!“ Eto, to je ono. Tamo gdje prestaje svaka ljudska nada, tamo gdje je čovjek nemoćan, tamo gdje se čovjek predaje i gdje odustaje, upravo tamo djeluje Bog. I to posve neočekivano iznad svih ljudskih očekivanja i nada! Bog Otac je, ljudski govoreći, posvemašnji poraz i smrt svoga sina prometnuo u slavu uskrsnuća. A sve je to isključivo Božje djelo, pothvat njegove ruke, pobjeda njegove ljubavi. Čovjek tu ništa po sebi nije mogao učiniti. I time su konačno poraženi smrt i grijeh, oholost i mržnja.


Naš prijelaz 


Znakovito je noćašnje bogoslužje. Započeli smo ga u mraku koji je onda rasvijetlila uskrsna svijeća i naše svijeće. Započeli smo ga u tišini i sabranosti da bi se onda zaorila pjesma Slava Bogu na visini i da bi opet, nakon Velikog četvrtka i nakon Velikog petka zazvonila zvona. Znak je to Kristovog prijelaza, prijelaza iz smrti u život, iz žalosti u radost, iz sramote u slavu iz tame groba u svjetlost uskrsnuća. Krist je prešao, Krist se proslavio. A s njime i mi. Prešli smo iz smrti grijeha u novinu života, iz propadljivosti ove zemlje u nepropadljivost kraljevstva nebeskog. I sve se to na otajstven način događa noćas Kristu i nama. I sve je to Božje djelo za nas. Neka nam Gospodin dade mudrosti i snage da čitav naš život bude u skladu s divnom stvarnošću ovoga prijelaza, da bismo mu mogli pjevati zahvalni „Aleluja“ sad i kroza svu vječnost.