Subota, 4 prosinca

Oznaka: vrijeme

Zanovijetanje na početku nove godine
Razmišljanja

Zanovijetanje na početku nove godine

„Najviše poniženje čovjeka jest: potrošiti svoje vrijeme i još uvijek živjeti.“ Neorganiziran dan pun zbrke, trke. Svuda si i nigdje. Obveze. Da se rasteretiš, reći ćeš: “Sutra ću to učiniti!“ Ljudi imaju doduše sve više slobodnoga vremena, a opet se svi žure. Obratite li se nekomu, najčešće će vam odgovoriti: “Nemam vremena!” Nikad nije bilo toliko užurbanih ljudi. Djeca nemaju vremena za stare roditelje i bolesne. Bračni drugovi se udaljuju, otuđuju, jer nemaju vremena jedno za drugo. Treba stvoriti odluku kako živjeti, što izbjegavati. Baš zbog toga neke stvari koje želimo napraviti u životu, imamo običaj odgoditi za poslije jer nam se trenutačno to ne radi. Kažemo sebi da ima vremena. Istina je da ga ima, ali kako za koga. „Ljudi žive život tako da budu što sretniji, umjesto da bud...
Opsjena vremena ili mudrost vremena
Crkva, svećeništvo, svećenici

Opsjena vremena ili mudrost vremena

Kao svagdje, i u pitanju vremena Krist je bio božanski superioran. On nije robovao ničemu, što je stvoreno; on se nije klanjao nijednom zemaljskom idolu. Ni idolu vremena. Ljudi obožavaju vrijeme. Ljude vrijeme fascinira, kao najtipičniji pojavni oblik materije. Taj veliki opsjenar predstavlja im se živ i stalan, iako, neprestano, umire i prolazi. Lukavo veže on svoje sitne, mrtve konce, da izgledaju kao jedina živa sila u svijetu, kao suvereni režiser ljudskih udesa. Vrijeme nastupa kao gospodar i nosilac života, iako je ustvari samo njegova sjena, samo velika filmska iluzija, samo, kao na ekranu, forsirana serija, redoslijed, nijemih, mrtvih, nepomičnih slika. Veličina je vremena samo fingirana veličina; samo maska, koja sakriva ljudskim očima pravoga Gospodara, Boga. Prevejanom...