Duhovi (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


U današnjem svijetu ima puno ponuda. Koji puta nije lako razlikovati dobro od zla. Isus nas poučava da svako djelovanje trebamo vrednovati prema njegovim plodovima. U Crkvi – čiji rođendan danas slavimo – djeluje Duh Sveti koji rađa dobrim plodovima. Po svojoj ljudskoj slabosti mi toliko puta dopuštamo da nas zavede duh ovoga svijeta koji rađa zlim plodovima. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe, da bismo po ovome svetome slavlju ubrali obilne plodove Duha Svetoga.

  • Gospodine, u počecima svijeta tvoj je Duh lebdio nad vodama. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, na krštenju u Jordanu Duh Sveti je sišao na te. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti na svoju Crkvu vazda izlijevaš mnogostruke darove Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Vjernicima, pa i svećenicima baš nije lako govoriti o Duhu Svetomu. Znamo i vjerujemo da je to Treća Božanska Osoba, pravi Bog i tu uglavnom staje naše vjeronaučno znanje. Današnja nam Božja riječ (Dj 2, 1-11Gal 5, 16-25Iv 15, 26-27; 16, 12-15) govori o tome da o Duhu Svetom možemo govoriti na osnovu njegovih djela.


Ispuni svu kuću u kojoj bijahu


Nakon Isusove smrti učenike je obuzeo strah da i oni ne budu uhićeni i osuđeni. Sveto pismo izvješćuje (Dj 2, 1-11) da se njihov strah nije bitno smanjio i nakon što su vidjeli Uskrsloga. Uglavnom, bio njihov strah u to vrijeme veći ili manji, oni se nisu usuđivali propovijedati o Isusu. Sastajali su se i molili. I tako su se, na dan Pedesetnice, našli zajedno. I gle, Duh Božji ispuni svu kuću u kojoj bijahu. I onda se događa posvemašnji preokret. Duh kojega su primili ispunio ih je hrabrošću, vjerom, nadom, ljubavlju. Oni otvaraju vrata i počinju naviještati evanđelje okupljenom mnoštvu koje se strčalo da vidi što se to neobično dogodilo u toj kući. Kao vidljiv znak djelovanja Duha Svetoga u apostolima dogodilo se i to čudo jezika. Svatko ih je razumio na svome materinjem jeziku. Evo prvog velikog i važnog ploda duha Svetoga: jedinstvo rođeno iz ljubavi i predanja Bogu. Prisjetimo se. U Knjizi Postanka stoji kako su davni ljudi u svojoj uznositosti htjeli sagraditi grad i toranj s vrhom do neba (Post 11,4). Htjeli su se na neki način natjecati s Bogom. I dogodilo se da su odjednom počeli govoriti različitim jezicima tako da se više nisu mogli razumjeti, iako su do tada govorili jednim jezikom. Grešni duh doveo je do razdora i uništenja, a Duh Božji je po apostolima ujedinio ljude različitih jezika u radosnom naviještanju Kristova spasenja. Jasna je poruka: gdje je Duh Sveti tamo je i jedinstvo u ljubavi. Drugim riječima, gdje god vidimo da se ljudi oko toga trude, da se to ostvaruje, znamo da je tu na djelu Duh Sveti. Tako nas i Isus drugom zgodom poučava: pravog od lažnoga duha razlikujemo po njihovim plodovima.


Plodovi Duha


O tim plodovima Duha Pavao govori još određenije: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost… (Gal 5, 16-25). O svakome od tih plodova mogli bismo puno govoriti. Ne varajmo se. Gdje god vidimo na djelu istinsku ljubav i radost, pravi mir i velikodušnost, tamo je Duh Sveti, Duh Isusa Krista, bez obzira događalo se to među vjernicima ili među onima koji se takvima ne osjećaju. Tim više mi vjernici trebamo moliti za te darove Duha. Molimo Boga da nas obdari ljubavlju i praštanjem, a ne nazovipravednošću po svaku cijenu. Molimo da nas ispuni radošću i mirom, a ne tjeskobnom brigom za svoj život na ovom i onom svijetu. Kao pravi kršćani želimo da nas Duh Sveti ispuni velikodušnošću i dobrotom, a ne neosjetljivošću za potrebe bližnjih. Konačno, molimo Boga za dar blagosti i uzdržljivosti, da ne bismo trčali za ispraznim užicima. Susretnemo li druge „darove“, znat ćemo da nisu od Boga, nego od duha ovoga svijeta, neka nas Bog od njega očuva!


Osim u Duhu Svetom


Sad znamo da se možemo radovati mnogostrukom djelovanju Duha Svetoga. Zar ne da smo susreli toliko divnih ljudi iz kojih zrači i ljubav i radost i mir i blagost i uzdržljivost. Radujemo se zbog tih ljudi i zbog Duha koji po njima djeluje. Takvim ljudima bismo željeli biti nalik! Pri tom, naravno, valja imati na pameti da su sve to nezasluženi darovi. Nije to od nas samih. Tako Pavao na drugom mjestu zgodno kaže: Nitko ne može reći: „Gospodin Isus“, osim u Duhu Svetom. Hoće se reći da čovjek ni najkraću molitvu od dvije riječi Gospodin Isus ne može reći, a da to ne bude snagom Duha Svetoga. Svaka naša čestita pomisao, svaka naša lijepa riječ, svaka naša molitva, svako naše dobro djelo ostvaruje se u nama snagom i djelovanjem Duha Svetoga. Zato se pravi Isusov vjernik nikad ne hvasta. Tako Pavao na drugom mjestu gotovo strogo govori: Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio (1Kor 4,7)?

Radi svega toga danas se u jednostavnosti srca radujemo. Duh je Sveti sišao na apostole – rodila se Crkva! U toj istoj Crkvi mi se po sakramentima ispunjamo istim Duhom Svetim koji u nama želi donijeti svoje dobre plodove. Svjesni smo da je to čisti Božji dar, pa zato molimo Boga da nas očuva od grešnoga duha ovoga svijeta i učini boravištem Duha Svetoga. Apostoli su bili obični, ne savršeni ljudi. Pa ipak snagom Duha Svetoga pronijeli su evanđelje i Kristovo spasenje po cijelom ondašnjem svijetu. I nas Bog želi učiniti oruđem svoga mira i spasenja. Neka se snagom Duha Svetoga to ostvari u nama i po nama.