4. vazmena nedjelja (C): Ovce?

4. vazmena nedjelja (C): Ovce?


Čitanja: Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30


Nitko od nas ne želi da mu drugi određuju što treba činiti. Naglašavamo da smo slobodni ljudi. Neki će onda u tome smislu ustvrditi da im ne treba nitko određivati kako se ponašati, pogotovo ne Crkva ili zastarjeli moral djeda i bake. Ukratko, ne želimo biti ovce koje bleje i bez razmišljanja idu za onim tko ih vodi. Međutim, što se tiče povodljivosti i ovčjeg načina ponašanja, stvari nisu baš tako jednostavne. Metode su danas nešto drugačije, ali je rezultat isti. Danas nas mediji i reklame tako „obrade“ da smo mi uvjereni da su neki izbori naši vlastiti, a zapravo su nam oni suptilno nametnuti. Mi nismo ni svjesni koliko smo podložni reklamama. Jednako tako i medijima, odnosno određenom načinu razmišljanja koja nam se suptilno nameću, da ih onda prihvatimo kako vlastiti izbor. U tome je smislu važno ono što je „trend“, odnosno ono što se amerikanizirano naziva „in“ i „out“. Ono što je „in“, što mediji propagiraju, nužno je po sebi dobro ili barem vrlo poželjno. To su kućni ljubimci koji su često surogat djece u obitelji, to je vegetarijanstvo, to je zelena energija, električni automobili, popularnost na društvenim mrežama, to su uvijek novi modeli mobitela i ine zabave, to je podozrivost prema Crkvi, koja, na primjer, želi zagospodariti nečijom maternicom, itd. Kako se obrazlažu takvi stavovi? Nikako ili vrlo površno. Pa tako, npr. nitko ne pita proizvodi li se „čisto“ električna energija za električne automobile koji, eto, čuvaju okoliš. Nitko ne govori o tome na koji se način proizvode akumulatori za takve automobile i kako se oni zbrinjavaju… Pa onda, kada se govori o pravu žena na pobačaj, tko govori o pravu djeteta da se rodi, da ne bude ubijeno?

A Crkva slijedi evanđelje u kojem je Krist predstavljen kao pastir, a mi ovce. Baš tako. Vjerujemo da Bog, koji nas je stvorio i koji nas je po Kristu otkupio i otvorio nam pristup vječnosti, da taj Bog najbolje zna što je za nas dobro, te da je najbolje slijediti ono što on kaže, jer, priznajmo, naš je pogled katkad zamagljen i ne bismo mogli uvijek prosuditi što je dobro. Pa onda, na primjer, kada nas netko teško povrijedi i kada nam krv dođe na oči, ako ni zbog čega, mi ćemo zbog Kristove riječi oprostiti i nećemo dopustiti da mržnja i osveta zavladaju našim srcem. Koliko god ne zvučalo dobro, mi smo ovce puno više nego što mislimo. Ako je već tako, onda je mudro slijediti pravog Pastira, Isusa Krista, koji je istinski Čovjekoljubac, a ne „influencer“ koji radi za tko zna za čije interese. „Tko ima uši, neka čuje“, rekao bi Isus.