7. vazmena nedjelja (B) – nacrt za homiliju

Uvod i pokajnički čin

Sve što su apostoli činili na počecima Crkve, činili su snagom Duha Svetoga. Jer Crkva je Božje djelo, Tijelo Kristovo. Mi znamo i vjerujemo da taj Isus Duh i danas vodi Crkvu. Molit ćemo Gospodina da svi budemo vrijedni suradnici Duha Svetoga.

• Gospodine, ti si pozvao dvanaestoricu apostola u svoju službu. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, ti si apostole oboružao snagom Duha Svetoga. Kriste smiluj se!
• Gospodine, ti i nas zoveš na različite službe u svojoj Crkvi. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Oni koji prate športska natjecanja vele da su važne medalje, da su važna osvojena mjesta, a da nitko ne pita na rezultate – s kojim omjerom i kakvom pobjedom je netko došao do prvog mjesta. Tako i Pavao veli kako u trkalištu mnogi trče, ali samo jedan dobiva vijenac. I onda je taj slavan i slavljen. A i drugi su se trudili. I drugi su naporno vježbali. I drugi su se nadali. Pa, iako je priznato pravilo da je važno sudjelovati, a ne pobijediti, ipak se gubitnik ne pomiruje lako s porazom, pogotovo ako mu je pobjeda bila nadomak ruku. Doista, kako li se osjećaju oni koji osvoje četvrto mjesto, pa „za dlaku“ ne osvoje ni brončanu medalju. Kako se osjećaju gubitnici na izborima? Kako se osjeća student koji izgubi godinu? Teško je to znati dok se čovjek ne nađe u takvoj situaciji.

Evo, kao da i danas imamo u prvom čitanju (Dj 1, 15-17.20a.20c-26) sličan slučaj. Apostoli stavljaju dvojicu kao kandidate za jedno mjesto među Dvanaestoricom, mjesto koje je izgubio Juda. Tu su Matija i tu je Josip. I jedan i drugi su bili uz Isusa od prvih dana. I jedan i drugi su prošli isti put kao i ostala Jedanaestorica. I jedan i drugi po sebi mogu naslijediti Judu. Međutim, samo jedan može biti izabran. Htjeli su da Bog odluči, zato su bacili kocku. I kocka pade na Matiju. On je tako bio pribrojen Dvanaestorici. Lijepo i prekrasno. A Josip.

Biti gubitnik?

Kako se mogao osjećati Josip? O njemu Pismo dalje ništa ne govori. Ne znamo što je kasnije bilo s njim. Ne znamo je li ostao u bližem krugu Gospodinovih učenika. Je li možda Josip bio razočaran? Je li se nakon toga povukao u privatni život? Ili je ipak ostao djelatan kao jedan od Isusovih učenika? Ne znamo. Nešto se slično dogodilo kasnije u Antiohiji. Tamo je bilo više učitelja i proroka. I onda je Duh Sveti rekao da odluče za Barnabu i Savla. I Crkva je na njih položila ruke i poslala ih propovijedati. Zašto ne nekoga drugog? Zašto baš Barnaba i Savao? Jesu li oni drugi prijekim okom gledali na Barnabu i Savla? Ne znamo.

A svakomu se daje očitovanje Duha na korist

Ali jedno znamo. Pavao veli u Prvoj poslanici Korinćanima: „Svakomu se daje očitovanje Duha na korist.“ Naime, svaki je dar Duha dar za korist zajednici, za korist tijelu Kristovu. Apostolstvo nije neko odlikovanje da bi se čovjek time tašto ponosio. Čudotvorstvo, mudrost i svi ostali mogući darovi Duha ne daju se na korist onome pojedincu koji ih dobiva. Svi su Božji darovi dani na korist zajednici, svi su Božji darovi za služenje. Pogledajmo našega Gospodina Isusa Krista. On je Božji Sin. On je čudotvorac, on je ona Božja Mudrost. I utjelovljeni Božji Sin sve je to bio „radi nas ljudi i radi našega spasenja“. „Radi nas ljudi i radi našega spasenja“ propovijedao je, čudesa činio, trpio je, umro i uskrsnuo, radi nas ljudi i radi našega spasenja uzašao je Ocu i poslao nam Duha Svetoga. Zato se i dogodilo da je Krist na križu pokazao u očima ljudskim veliku slabost – nije sam sebe spasio kako su mu to htjeli nametnuti njegovi protivnici u svojoj rugalici. Svoje čudotvorstvo Isus nije primijenio na sebe, nego je sam sebe predao za nas. Tako je to bilo u samim počecima Crkve, tako bi to trebalo biti uvijek.

I mi smo obdareni istim Duhom

Sve se ovo u potpunosti odnosi na svakoga od nas. Mi smo Božji i Bog je u nama. I nebitno nam je jesmo li u Crkvi postavljeni za Matiju ili za Josipa. Pogledajmo. Je li Isusova Majka postavljena za apostola? Je li za apostola postavljen onaj satnik koji je po Isusovu svjedočanstvu imao najveću vjeru u Izraelu? Ne. Jer po sebi ne bi bili vrijedni? Nipošto. Jednostavno zato jer su nedokučivi Gospodnji putovi.

Prema tome, jesi li u Crkvi Matija, tj. imaš li u Crkvi neku službu kao biskup, svećenik, redovnik, vjeroučitelj, imaš li u svojoj župnoj zajednici neku posebnu službu? Ne uznosi se. Ne oholi se kao Petar koji je lakomisleno ustvrdio da on neće napustiti Gospodina pa ako to i svi učine. Znamo kako je završilo to njegovo junačenje. Dakle, jesi li u Crkvi „Matija“ shvati da si sluga. Shvati da su svi oni dari koje imaš darovi za druge. Ti si služitelj, ti si službenica svojoj braći i sestrama.

Jesi li u Crkvi Josip, tj. „običan“ vjernik koji nema neku vidljivu ulogu u zajednici? Ti si itekako važan i vrijedan. Naime, svi imamo poslanje koje je važnije od svih: svojim životom svjedočiti Krista raspetog i uskrslog. Vršeći zapovijedi i vršeći volju Božju mi posvećujemo i sebe i druge. Jer, na koncu, mi pred Bogom odgovaramo ne za službu koju obnašamo, nego za to kako obnašamo ono što nam je povjereno.

Nije bitno koje darove imamo. Nije bitno koju ulogu vršimo. Bitno je i presudno vršimo li s ljubavlju službu, pa i najmanju, koja nam je povjerena. Jer u različitosti službi treba se očitovati jedna Kristova spasiteljska ljubav.