Utorak, 2 ožujka

Umoran od nemoći – razmišljanje uz 6. nedjelju kroz godinu (B)


Čitanja: Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45


U današnjem Evanđelju čitamo kako pred Isusa dolazi jedan gubavac i ponizno ga na koljenima moli za ozdravljenje: “U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti’.” Kada ga je Isus vidio, to jest kad je vidio ne samo njegovo stanje, već i pristup i poniznu zamolbu, nije mogao ne doživjeti ganuće. Vjerojatno je Isus u njegovim molećivim očima pročitao umor od nemoći da traži pomoć, a nitko mu nije mogao pomoći. Vjerojatno je zaraženi čovjek bio umoran od svih pokušaja i traženja, od svih nadanja i razočaranje koja su ga pratila. Vjerojatno je bio i umoran od borbe s opakom bolešću koju nije mogao pobijediti, već je samo čekao kada će ga ona polako dokončati. Sve skupa je očito djelovalo na Isusa da je ostao ganut i da je tog čovjeka očistio od gube koja ga je bila zahvatila.

U ovom događaju možemo promatrati i sebe i ljude našega vremena koji su umorni od kroničnog duhovnog umora. Dok se s jedne strane osjećaju gospodarima života i izvanjskoga napretka, s druge pak strane osjećaju veliku duhovnu nemoć. Ona se očituje u nečistoći duše i tromosti kojom uočavamo tu istu nečistoći. Štoviše, očituje se i u premalom nastojanju da je odstranimo i da živimo novim životom. Zato je duhovna nečistoća koja nastaje uslijed slabosti i grijeha kao guba koju čovjek ne može sam od sebe otkloniti. Nečistoća duše je pošast koja nas dovodi do iscrpljenja i do umora, jer počesto uza sve svoje napore ne uspijevamo ostvariti željeni cilj, jednako kao i ovaj gubavac kojemu je potom Isus bio posljednja slamka spasa. A ništa dušu tako ne iscrpljuje kao želja da nešto poduzme za svoju dobrobit, a osjeća se bespomoćna, jer nije kadra sama sebi udijeliti to čemu teži. I kao što je ozdravljenje od gube nadilazilo moć i sposobnosti zaraženog čovjeka, tako je isto i s nama kad nemamo snage doći do posvemašnje čistoće jer duša nema snage sama se za nju izboriti. I kao što je gubavcu bilo teško nositi se s bolešću i s prijezirima onih koji su ga etiketirali kao neizlječiv slučaj, tako se događa i čovjeku našega vremena kada otkrije da je uslijed slabosti zahvaćen bolestima duše kojima sam ne može doskočiti. I kao što ovom čovjeku javnost i društvo u kojemu se nalazio nije moglo priskrbiti nikakav pomak, tako je i nama danas: društvo i javnost nisu kadri podariti čovjeku čistoću duše. Štoviše, upravo tu riskira da je najviše isprlja i sebe ugrozi.

Doista, poput ovog gubavca i sami postajemo umorni od sebe i svoje nemoći da se izliječimo i spasimo. Postajemo umorni u društvu u kojemu duše pate zbog nečistoće, a da nitko to ne vidi i ne poduzima ništa da nam omogući čist životni ambijent. Umorni smo od ljudi koji gledaju samo sebe, a nemaju razumijevanja za druge, te potom niti ne nude božanski lijek i božansku pomoć potrebnima. U društvu u kojemu živimo lijek koji se nudi za nečistoću duše je uglavnom ljudski, kao neka vrsta duhovne ljudske površne kozmetike koja ne ispire nečistoće već ih samo prekriva površinskim naslagama laži i obmana. Poput ovog gubavca umorni smo od ljudi koji će nas etiketirati za svaku nečistoću, ali neće prstom mrdnuti da nam pomognu doći do ozdravljenja i spasenja. Mnogo je onih koji su se uplitali u život ovoga gubavca, ali samo da mu ga još više zakompliciraju i zatruju, a to se događa i danas gotovo kao svakodnevna pojava.

Zato je jedino ispravno rješenje da pronađemo Isusa i da u susretu s njime dobijemo olakšanje i rasterećenje svih svojih briga i problema, to jest očišćenje od nečistoća koja nam dušu pritišću. Jer Isus se ne ponaša kao drugi ljudi. On ima moć očistiti, a ima i sućutno srce kojim proživljava i našu patnju i muku. Stanimo pred njega ponizno, na koljenima i molimo ga da nas očisti, kako je to učinio i gubavac, pa će on s naših leđa otkloniti breme umora i nemoći. On će nas izvući iz ponora naših nečistoća obdarujući nas novim životom i životnom svježinom, jer njemu nije stalo do ničeg drugog, već da ljude očisti i preporodi za novi život koji će biti na slavu Božju. Ne pokušavajmo stoga za sebe tražiti ljudska rješenja, već priznajmo svoje nečistoće duše Isusu i ponizno ga zamolimo da ih otkloni i da nas obdari radošću novoga života. Držimo se njega, jer on je jedini put očišćenja naših duša, jedini put čistoće čovjeka u svakom dobu. Zazovimo ga i dopustimo mu da nas dotakne i očisti, jer bez njega ne možemo doći do cjelovite i temeljite čistoće, već samo one ograničene i privremene. Budimo čisti jer on hoće da budemo čisti, kako bismo mogli ostaviti svjedočanstvo njegova djela i u našem svijetu, te tako zaslužiti i onaj vječni.