Četvrtak 16. tjedna kroz godinu: Uši začepiše, oči zatvoriše

Meditacija uz Evanđelje: Mt 13,10-17

Roditelji za svoje dijete srednjoškolske dobi znaju često kazati: „Ništa ne čuje! Kao da zidu govorim!“ Događa se stvarno da neki ljudi u određenim prigodama jednostavno nisu kadri čuti ili jednostavno ne žele čuti što im toliki dobronamjerni članovi obitelji i prijatelji govore. I stvarno, koji puta i nema svrhe govoriti…

I Isusu je tako bilo. Učenici ga pitaju, zašto on narodu govori u prispodobama. Isus kaže da je to zato da ne razumiju oni koji ne žele razumjeti. Govorio on njima otvoreno ili u prispodobama, oni ga ne žele čuti. I onda Isus navodi riječi proroka Izaije: „Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!“ I nama se može dogoditi da zbog ovozemnih briga, da zbog svojih slabosti, ali i zbog svojih grijeha ne čujemo Božju riječ koja nas uporno opominje, događa se da ne vidimo Božju ruku koja nas upućuje i prati…

Nažalost, toliko smo puta slijepi, pa ne vidimo u što se pretvaramo. Ne uviđamo da sve više postajemo samoživi, lakomisleni, sebični, da sve više ugađamo svojim ne baš dobrim sklonostima, da nam misli i primisli nisu čisti. Ne vidimo i ne želimo vidjeti. Osim toga, sve više smo gluhi. Nije nam srce otvoreno za Božju riječ, Božje su nam zapovijedi negdje po strani. Nije da ih ne priznajemo, ali svaku nekako prilagođujemo sebi… Molimo, stoga, Gospodina da nam otvori oči i uši, da nam dade milost da ga možemo slijediti, jer samo on je Put, Istina i Život. Dao Bog da se na nama u potpunosti ostvare ove Isusove riječi: „Blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.“