Petak 8. tjedna kroz godinu: Kad ustanete na molitvu, otpustite…

Meditacija uz Evanđelje: Mk 11,11-25

Znamo i vjerujemo da nam Bog sve daje besplatno. On nas je zavolio još prije postanka svijeta, on nas je tako ljubio, da je „poslao Sina svoga kao pomirnica za grijehe naše.“ (1 Iv 4,10) Bog nam daje sve besplatno i bezuvjetno. Zar baš bezuvjetno? Ovisi kako gledamo. Evo, Isus govori kako bismo trebali moliti – a molitva je osobit način iskazivanja hvale Bogu. Kaže: „Kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.“ Bog postavlja samo jedan uvjet. Sve, baš sve će nam oprostiti, ali samo ako mi praštamo svojim dužnicima. Konačno, to je pravilo Isus ucijepio i u molitvu koju nam je predao: „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našima“.

Valja nad ovim zastati. Stvarno, ako očekujem Božje oproštenje za sebe, neću ga dobiti, dok i ja ne oprostim onomu koji je meni zlo učinio. Štoviše, ne vrijedi mi ni početi svoju molitvu, bez te spremnosti da praštam onako kako Bog meni prašta. A mi, koji toliko držimo do Isusove riječi, koji nekako smatramo da Isusa iz bližega nasljedujemo, mi sebi dopuštamo tu ludost da nam srce ostane zarobljeno u nepraštanju. Sjetimo se, Isus veli: „Praštajte i oprostit će vam se“ (Lk 6,38). Samo tako ili nikako. Drugoga puta nema. Neka nam Isus otvori srce da svaku njegovu riječ prihvatimo i po njoj živimo.