Srijeda 29. tjedna kroz godinu: Govoriš li tu prispodobu samo za nas?
Meditacija uz Evanđelje: Lk 12,39-48
Došavši s nedjeljne mise, pobožna je bakica bila sva oduševljena župnikovom propovijedi: „Danas je velečasni u crkvi sve dobro rekao našim mladima, da su svakakvi…“ Kako ćemo samo lako i olako reći da su neke opomene za neke druge ljude. Tako, dok je Isus govorio o tome kako vjernik treba vazda biti budan, da bi spremno dočekao Gospodnji dolazak, Petar – jednostavan kakav već jest – upita Isusa: „Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?“
Dragi Petre, Isus to govori za tebe, govori za svu dvanaestoricu, a onda, naravno i za sve ostale. Ali, u prvom redu za tebe koji slušaš. O da je te Isusove riječi Juda Iškariotski čuo i prihvatio! U tome smislu Pavao jasno govori: „Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano“ (Rim 15,4).
Zato, svaka Božja riječ koja nam je napisana, nama je za pouku napisana. Na primjer, sve one oštre riječi koje je Isus znao uputiti farizejima, za nas su napisane i na nas se odnose. Onih farizeja danas nema, ali ima nas kojima je ta riječ naviještena ima nas koji se u mnoštvu prigoda ponašamo gore od ondašnjih farizeja. Zato nas opominje apostol Jakov: „Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše“ (Jak 1,21). Zato, kada čujemo Božju riječ, znajmo, za nas je zapisana, nama je navještena i nama može i treba biti spasonosna.
