Razmišljanje – po staroj izrjeci – treba prepustiti konjima, ipak imaju veće glave. Oko godine 1900. osebujni bivši gimnazijski profesor Wilhelm von Osten pokušao je pokazati spoznajne sposobnosti konja. Uzgojio je konja kojega je nazvao Pametni Hans (Kluger Hans). Činilo se da taj konj može riješiti matematičke zadatke. Hans je na pitanja odgovarao lupajući kopitom, odmahujući glavom ili kimajući glavom. Svi su bili jako uzbuđeni zbog toga pokusa. Ali to nije dugo trajalo. Psiholog Oscar Pfungst pregledao je navodno čudesnoga konja i zaključio da Hansove takozvane vještine nisu stvar zbrajanja, nego reakcija na očekivanja ispitivača.
Istraživanja društvenih znanosti utvrdila su da se takav učinak pametnoga Hansa pojavljuje i u ljudi. Prirodna potreba za društvenim prihvaćanjem navodi ljude da daju odgovore koji ispunjavaju očekivanja ispitivača. S time je povezana pojava autocenzure: ljudi su skloni zadržati mišljenja koja su (s pravom ili ne) za njih nepopularna. Ta relativno nova pojava ima samoojačavajući zavojnički učinak. Što se određeno mišljenje manje iznosi u javnom raščlanjivanju, to se manje ljudi usuđuje to mišljenje izraziti. Na taj način određena zauzeta stajališta završavaju na optuženičkoj klupi, automatski postaju društveno nepoželjna i na kraju nestaju iz razgovora. Inače će vas Facebook filtrirati. Teme možete dokučiti sami.
Srećom, uvijek negdje postoji neko galsko selo u kojem stanovnici ne mare za ovo. Srećom, ti katolički rezervati – ili bolje rečeno oaze – još postoje. Vole kucati po drugoj bačvi. Nedavno su iz te oaze izašle dvije knjige.
Prva je: Mike Aquilina i James L. Papandrea, How Christianity Saved Civilisation…. And Must Do That Again [Kako je kršćanstvo spasilo uljudbu… i mora to učiniti opet]. Pisci pokazuju da kulturni i ćudoredni pad staroga Rima ima mnogo sličnosti s našim vremenom. Vjeruju da Crkva i danas može ponovo mijenjati svijet, kao što je to činila i tada. Privlačno i očaravajuće štivo.
Rémi Brague u Curing Mad Truths: Medieval Wisdom for the Modern Age (Catholic Ideas for a Secular World) [Liječenje ludih istina: srednjovjekovna mudrost za moderno doba (Katoličke zamisli za svjetovni svijet)] slika kako su uvriježene istine i krjeposti u naše vrijeme lišene izvorna značenja i konteksta te su se izrodile u svoju suprotnost. Prema Bragueu činjenica je da svijet živi na katoličkom kapitalu; on živi od istina koje dolaze iz riznice kršćanskoga svijeta. Ali sada posve lišenih svoga prvotna smisla. Kao primjer Brague nudi pojam „slobode“. Suvremeni čovjek shvaća slobodu kao činjenje i puštanje što god se hoće, što prema knjizi vodi u ovisnost. Sloboda je izvorno značila biranje onoga što je dobro. To je ono što vodi k istinskoj slobodi. I pojam „krivnje“ dobio je potpuno drukčije značenje. Odrješujemo se od svega i u našoj kulturi krivnje svaljujemo svu krivnju na svoje pretke. Čineći tako primamo neku vrstu izopačena sakramenta pokore bez odrješenja, smatra autor, koji preporučuje povratak naravnomu zakonu kako bi se došlo do nadnaravnoga.