Nedjelja, 19 rujna

Autor: dr. sc. Ivica Čatić

Župnik u Rumi, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu i urednik stranice sveto-pismo.net
Krist Kralj (C)
Homilije u godini C

Krist Kralj (C)

2Sam 5, 1-3 U prvom čitanju pratimo jedan od izvještaja o Davidovu usponu prema prijestolju. Spoznali su: još dok je kraljem bio Šaul, David je upravljao svim pokretima Izraela. Da, ne mora netko imati krunu na glavi da bi vladao! Prepoznali su tko je kraljevskog potencijala. I nakon Šaulove pogibije, ne postavlja se pitanje koga pomazati za kralja – gotovo aklamativno izabran je David. Kada je riječ o osobi podobnoj voditi narod prije svega hrabrošću i vojnom vještinom, nitko nije sumnjao kako to mjesto pripada najmlađem Jišajevu sinu. No, kako će biti kada se radi o njegovu potomku koji ima privesti punini ono što je David započeo? Hoće li biti prepoznat? Lk 23, 35-43 Izraelci su stoljećima gajili nadu u obećanoga Spasitelja. Kao što je Bog preko proroka negd...
33. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

33. nedjelja kroz godinu (C)

Mal 3, 19-20a Malahija svojim proroštvima izražava pritiješnjenost naroda, njegove bojazni i pitanja, s jedne, te s druge strane Gospodinov odgovor kojim kori nepovjerenje naroda te ističe Njegovu vjerodostojnost. Radi se najvjerojatnije o vremenu  povratka iz babilonskoga sužanjstva: umjesto kraljevanja mira i pravednosti, povratnici oko sebe gledaju teror bezakonja. Riječi prvoga čitanja dolaze iz sekcije u kojoj se problem Božje indiferentnosti, otvoren u prethodnom poglavlju, ponovno tematizira. Naime, narod zamjećuje kako posvuda napreduju oni koji čine zlo, dok obdržavatelji Božjih zapovijedi kao da stoje u mjestu. Jednostavno, kao da je nastupilo vrijeme onih koji s prijezirom smiju gaziti sve svetinje i pri tome uspijevaju, štoviše napreduju u svakom smislu. Stvarnos...
31. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

31. nedjelja kroz godinu (C)

Lk 19, 1-10 U odnosu na evanđelje od prošle nedjelje i njegov naizgled čudan obrat, u kojemu čovjek dobrih djela odlazi iz Hrama bez opravdanja a grešnik nakon samo jedne rečenice biva opravdan, današnje evanđelje želi produbiti moment obraćenja javnog grešnika. Uz to daje jasnu kritiku uobičajenog gledanja na druge ljude. Mnoštvo je pratilo Isusa u povorci misleći kako se ide zakraljiti. Prije nego su ušli u Jerihon, neki slijepac je dozivao: Isuse, Sine Davidov, smiluj se! Ušutkavali su ga – zar on, slijepac, ne shvaća kako je ovo kraljevska procesija?! Isus, zastaje, liječi ga. Imao je pravo dok je zvao. I slijepac može bolje vidjeti od mnoštva ljudi! Kada su ušli u Jerihon – Zakej! Ljudi ga znaju kao grešnika; nadcarinik to je kao reći: nadgulikoža! Malen je rastom i ne...
30. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

30. nedjelja kroz godinu (C)

Lk 18, 9-14 Što se to dogodilo u Hramu? Unutra su ušli čovjek koji čini pravedna djela i notorni grešnik. Nakon kratkog vremena, po njihovom izlasku iz Hrama, imamo obrnutu situaciju: čovjek pravednih djela nije pred Bogom opravdan a grešnik jeste! Čudne li situacije! Što se to zapravo dogodilo u Hramu? Farizej se moli uspravan jer Židovi redovito nisu klečali u molitvi. Uspravan i ponosan nabraja ono što čini. A čini pravedna djela, čak i više nego što Zakon traži: umjesto jednom u godini, on posti dva puta tjedno, od žetve daje desetinu (tko danas daje Crkvi 10% od svojih prihoda?)… Nema mu se što prigovoriti! Istina, njegova uspravnost i ponos malko bodu oči, no ima pravo jer ih je svojim poštenjem, radom i žrtvom zaslužio. Kad bi barem svi ljudi bili takvi, svijet bi d...
29. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

29. nedjelja kroz godinu (C)

Izl 17, 8-13 Hod pustinjom, koji počinje izlaskom iz Egipta, u Starom zavjetu i Izraelovoj memoriji postao je metafora života. Oslikava duboke životne istine, pitanja i probleme: Boga koji je tu i spašava te Izrael kojemu se čini da propada. Izrael u pustinji uči živjeti u Božjoj prisutnosti, uzimati slobodu i život samo iz riječi Gospodnje. Za postizanje takvog ideala bilo je potrebno čišćenje srca. Stoga je hod pustinjom zapravo hod pustinjom vlastitog srca koje treba upoznati. Treba ga otvoriti kako bi u njemu, kao i u prirodi, zavladao Bog; kako bi u njemu šetao kao u lijepo uređenom vrtu! Hod prema Obećanoj zemlji jest Božji projekt kojeg čini u prilog Izraelu. No, neki se narodi njemu opiru. Prvi su bili Egipćani i stoga su poraženi. Slijedeća prepreka su Amalečani, no...
28. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

28. nedjelja kroz godinu (C)

2Kr 5, 14-17 Naaman Sirac nije bio slučajni putnik prolaznik pred kućom proroka Elizeja. Bio je general moćne vojske koja je osvojila velik dio Sirije i Palestine. Čovjek na vrhuncu karijere, po ugledu odmah uz aramskoga kralja. Slika uspješnog čovjeka, pripadnika istinske društvene elite. No, ima samo jedan problem – obolio je od gube. Gledano iz kuta običnog čovjeka, reklo bi se: da mu se riješiti te tehničke poteškoće, uživat će u svom položaju. Stjecajem okolnosti (zalaganjem Izraelke koja je kao ropkinja služila u njegovu domu) saznaje za Elizeja i polazi k njemu. Nakon kupanja u Jordanu prestaje ga smatrati inferiornim od damaščanskih rijeka i shvaća: ovdje je na djelu živi Bog! Valja uočiti kako ozdravljenje u njemu nije pobudilo samo zahvalnost. Sigurno, itekako je bio zahva...
27. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

27. nedjelja kroz godinu (C)

Hab 1, 2-3; 2, 2-4 Habakuk po svemu sudeći s prorokom Jeremijom dijelio je ne samo isti poziv, nego i vrijeme djelovanja, skupa s njegovim tegobama. Obojica u svojim djelima ostavljaju zabilježenom upitanost kojom idu pred lice Božje: zašto Gospodine? Zašto bezbožni napreduju? Zašto dopuštaš sve ovo? Habakuk će ići i dalje propitujući jesu li objašnjenja Izraelovih kazna – koja su pružali raniji proroci – istinita? Je li Gospodin doista slao vojske tuđinaca kako bi kažnjavao Izraelce; kako bi to moglo biti u službi pravednosti s obzirom da su okupatori bili još opakiji od onih koje su kažnjavali? Za razliku od drugih proroka, on će se na način biblijskog lamentiranja Gospodinu žaliti kako ništa ne poduzima da umanji nasilje u svojemu narodu, kao što čitamo u prvom dijelu sta...
26. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

26. nedjelja kroz godinu (C)

Am 6, 1a.4-7 Riječi proroka Amosa iz prvoga čitanja pripadaju sekciji vatrenih govora upravljenih Izraelu. Podijeljeni pomoću tri poziva slušajte koje će kasnije zamijeniti tri jao. Poruka u ovom dijelu knjige kristalizira se u dvije linije koje se međusobno isprepliću. S jedne strane, Amos protiv Izraelaca diže optužbu za tlačenje siromaha, za fasadu religioznosti gdje život nema veze za liturgijom. S druge strane, prorok predlaže povratak Bogu da bi se izbjegla kazna; označen je trima glagolima: poznavati, vratiti se (Gospodinu), tražiti Gospodina i tražiti dobro a ne zlo tj. čineći da pravda poteče kao voda i pravica k’o bujica silna. No, kako se odazvati ovom duhovnom zovu kada čovjeka mami materijalno obilje koje mu je pri ruci? Sjeverno kraljevstvo, u koje je Amos otiš...
25. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

25. nedjelja kroz godinu (C)

Am 8, 4-7 Prorok Amos konstatira kako jepravo pretvoreno u otrov apravednost bačena na zemlju i zgažena. Izrael je zaboravio svoj identitet i korijene svoje vjere. Uzrok tome prorok vidi u apsolutiziranju blagostanja kao temeljnoj životnoj vrijednosti. Bog onda nestaje sa horizonta a s njim pravo i pravednost prema čovjeku. Zbog toga spočitava Izraelu kako njihova liturgija ima samo fasadu prave liturgije: ljudi njome umiruju savjest (bavimo se liturgijom), ali ne mijenjaju život (ne živi se pravo i pravednost). Prava liturgija neodvojiva je od života, provođenja pravde, obrane siromaha i potlačenih. Napuštanje Boga, prema proroku, događa se ne onda ako Gospodinov narod manje misli na Njega – jer Gospodina se ne može tako učiniti ljubomornim – nego kada Izraelci zapostave pr...
24. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

24. nedjelja kroz godinu (C)

Izl 32, 7-11.13-14 Ako je čitatelj na prvim stranicama Pisma začuđen dok promatra stvaranje čovjeka i potom Božji stav opraštanja Adamu, Evi, Kajinu itd., došavši do Knjige Izlaska stvari postaju jasnije. Božja želja jest ne samo da čovjeka stvori nego da mu dođe bliže. Želi prebivati usred naroda, biti okružen ljudima. Već tu se otkriva Njegovo srce. Želi sve više otkrivati sebe, sve se potpunije davati čovjeku… Da, to je dinamika ljubavi, tako živi, tako čini ljubav! Međutim, narod za ovo nema smisla. Između dva seta uputa za gradnju svetišta – dok Bog snuje kako će svom narodu prići što bliže – narod gaji drugačije snove. Kako se Mojsije poduže zadržao na gori dok je primao zapovijedi, narod postaje nestrpljiv, ne vidi ni Mojsija ni Boga te odlučuju sebi načiniti zlatno t...