Do čega je doveo crkveni porez u Njemačkoj?
Svećenik Bečke nadbiskupije dr. Joachim Heimerl nudi donja razmišljanja o Crkvi u Njemačkoj, njezinu propadanju i financijskom blagostanju. Mogu se svesti na ono što je sveti Pavao zapisao kao od Boga objavljenu istinu: „korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima“ (Prva Timoteju 6, 10). Ali treba ih pročitati da se pojmi kako je do toga zapravo došlo.
Katolik je svatko tko je kršten i potvrđen i tko ispovijeda vjeru Crkve. U Njemačkoj je to, kao što često biva, potpuno drukčije. Ondje je netko katolik isključivo prema crkvenom porezu, barem onaj tko je porezni obveznik. Taj porez nipošto nije dragovoljan, nego je to obvezatno davanje koje – zahvaljujući Adolfu Hitleru – ubire država i plaća ga izravno Crkvi; obvezatna su čak i naknadna plaćanja i predujmovi.
Jasno je da je crkveni porez namet: pripadnost Crkvi ne smije biti ovisna o novčanim davanjima. No, njemačka je praksa neumoljiva: tko ne želi plaćati, može jednostavno u matičnom uredu izjaviti da „istupa iz Crkve“, iako taj „istup“ („izlazak“, „napuštanje“, „istupanje“, „povlačenje“) crkvenopravno uopće ne postoji. Tko je jednom „istupio“, ima loše karte. U biti smatra ga se „izopćenim“, dok krivovjerci (heretici) i raskolnici (shizmatici) sveudilj pripadaju Crkvi, dok god samo plaćaju svoj porez. Pa recimo da je stoga tomu tako, kako i jest: tko je u Njemačkoj katolik, ne mora ništa vjerovati, nego samo plaćati – ja svakako ne želim znati što Isus Krist kaže o tome.
Nije li On bio onaj koji je bičem od užetâ istjerao trgovce iz hrama, jer su od mjesta molitve napravili spilju razbojničku? – Ali budimo iskreni: u „njemačkoj“ Crkvi više nikoga ne zanima Isus Krist; tu je, kao i drugdje, prije svega riječ o jednom: o novcu. A zahvaljujući crkvenomu porezu prihodi rastu do neslućenih visina.
Da je taj sustav uspio preživjeti dâ se protumačiti duhom pokoravanja Nijemaca državi, ali i njihovim neznanjem. Čak ni njemački papa Benedikt XVI. nije uspio uvjeriti svoje sunarodnjake da je njihova porezna praksa duboko suprotna poslanju Crkve. Ali više od svih, crkvenoga se poreza kao vrag jadne duše drže biskupi. U svakom slučaju, porezni je sustav Crkvu u Njemačkoj učinio nevjerojatno bogatom, ali i bezvjernom i dekadentnom.
„Sinodni put“, uprizoren s puno novaca, na zastrašujući je način iznio to na vidjelo: sada čak i većina njemačkih biskupa niječe temeljne istine katoličke vjere. A ipak bez ustručavanja nastavljaju ubirati crkveni porez od vjernika.
Koliko je to izopačeno, trenutačno se pokazuje u Münchenskoj i freisinškoj nadbiskupiji. Tamo je kardinal Marx tako uspostavio „Sinodno vijeće“ koje bi trebalo provoditi krivovjerne zaključke „Sinodnoga puta“. Njima se ide za tim da laici krste, vjenčaju i propovijedaju na Misi – sve to usprkos zabrani iz Rima i protiv svakoga crkvenoga prava.
Münchenski katolici stoga su suočeni s proturječjem, koje bi pravilnije bilo nazvati najtežim duhovnim zlostavljanjem: da bi ostali „katolici“, moraju novčano podupirati „Crkvu“ koja sama više nije katolička, nego u najboljem slučaju „marksistička“. – Ne učine li to, „izopćit“ će ih Marx, koji je kao krivovjernik i raskolnik već odavno sâm od sebe upao u izopćenje.
Takvi zbunjujući uvjeti ne će se moći još dugo održavati, a u Njemačkoj se u međuvremenu posvuda osjeća raspadanje Crkve. Jedno je sigurno: Nijemci se više ne će vratiti u crkveno zajedništvo; njemački raskol je nepovratan.
Što još netko tko je njemački katolik može učiniti u tom stanju?
Ponajprije: ne treba se nadati pomoći iz Rima. Vatikan je zapeo u manjkove i treba mu novac njemačkih biskupija. Osim toga, sâm Franjo očijuka s krivovjernim zamislima Nijemaca. Zbog toga nije ni usporio njihov raskol. To znači da njemački katolici ovoga časa proživljavaju potpuni neuspjeh katolištva i to na svim stranama.
Stoga, tko u Njemačkoj hoće ostati katolikom – nema drugoga izbora. Mora se jasno odlučiti protiv krivovjernih biskupa i njihova crkvenoga poreznoga sustava. To istodobno uključuje srčanu ispovijest: katolik je samo onaj koji je kršten i potvrđen i koji živi po načelima katoličke vjere. – Biti njemačkim katolikom danas znači postati priznavaocem katolicizma protiv krivovjernih biskupa; čovjek se gotovo osjeća kao u vrijeme arijanstva.
Stoga bih svim njemačkim katolicima želio poručiti: ne bojte se! Oslobodite se tlake crkvenoga poreza, jarma nevjernih biskupa i njemačkoga krivovjerja! To je jedini način da u Njemačkoj ostanete katolici. Ili biste radije postali „marksisti“ – i još za to plaćali?
Joachim Heimerl
njemački izvornik: Njemački crkveni porez – sablazan koja traje
engleski prijevod: Njemački crkveni porez financira marksističku religiju krivovjernika i raskolnika
kastilski prijevod: Njemačka: „crkveni porez” i potpuni gubitak vjere
talijanski prijevod: Njemačka: „crkveni porez“ i financijsko bogatstvo raskolničke Crkve
