Pachamama
Tekst koji je župnik Cor Mennen objavio na portalu Fortes in fide pod naslovom Sinteza i protusinteza.
Nakon Amazonske sinode [‘s-hertogenboschki biskup] msgr. [Gerard] de Korte na KN-u [portalu katoličkih novosti sa sjedištem u ‘s-Hertogenboschu] rekao je da postoje dva pristupa:
„U Crkvi postoji sintetska linija i protusintetička linija. Sintetska linija pokušava u izričaj vjere integrirati istinu, dobrotu i ljepotu druge kulture. U protusintetskoj liniji upravo to se odbija.“
Zatim se dalje kaže da je sam de Korte iz sintetske linije, a njegov pomoćni biskup iz protusintetske linije.
Ovo mi se, iskreno rečeno, čini kao potpuna besmislica. To uopće nije tako jednostavno. U svom vjerovjesničkom djelovanju Katolička Crkva uvijek je nastojala integrirati istinito, dobro i lijepo kulture koju treba pokristoviti. Tako je kršćanstvo od početka bilo povezano s grčko-rimskom uljudbom i Crkva je postala nositelj jedinstvene kršćanske zapadne kulture. Pri tom je Crkva preuzela sve ono lijepo grčko-rimske kulture: likovnu umjetnost, arhitekturu i velike filozofe poput Platona i Aristotela, te ih pokršćanila, ali je istodobno potpuno odbacila sve poganske elemente koji nisu odgovarali kršćanskoj vjeri: podređenost žena, pobačaj, čedomorstvo, razvratno kazalište i krvave gladijatorske borbe. Hramovi su se postupno pretvarali u crkve, ali nitko nije razmišljao o odavanju poštovanja rimskim kumirima. Naprotiv, rani kršćani radije bi umrli nego to učinili. Kroz povijest su vjerovjesnici usvajali iz postojeće kulture ono što je odgovaralo evanđelju i odbacivali ono što mu je proturječilo. To je prava sintetska linija kojoj nitko u Crkvi ne će prigovoriti, pa tako ni msgr. Mutsaerts nije.
Po prvi put u cijeloj crkvenoj povijesti, središnji autoritet u Crkvi sada odstupa od ovoga sintetskoga pristupa (normalne inkulturacije) i proklamira sinkretističke (proizvoljno miješanje istinski poganskih elemenata s kršćanskim) poglede. Nije da je neki zbunjeni biskup ili samo neki stari teolog oslobođenja rekao neke čudne stvari na Amazonskoj sinodi, ne, radni dokument sinode koji je Papa odobrio sadržava svakakve sinkretističke elemente: pojam Majke Zemlje već je spomenut; Amazona se uz Bibliju naziva izvorom teologije; moramo obratiti više pozornosti na ekološku važnost štovanja amazonskih duhova. Prema sinodnom dokumentu i mnogim sinodskim otcima, to mora biti ugrađeno u katoličku amazonsku vjeru. A da ne pričam gluposti dokazuje cijela afera Pachamama, gdje se pod budnim i odobravajućim okom Pape (bez presedana u 2000 godina) održavaju poganski obredi u vatikanskim vrtovima oko božice Pachamame. Taj je kumir kasnije svečano unesen u crkvu svetoga Petra u procesiji s papom i dobio je mjesto u sinodnoj dvorani. Uklapa li se to u sintetsko viđenje msgr. de Korte? To će biti slučaj, jer su jedino protiv toga upereni komentari njegova pomoćnoga biskupa, koji je prema KN-u protusintetski.
Cijelo ovo pitanje nije o sintetskom ili protusintetskom niti o modernom ili starinskom. O tome možemo raspravljati, ali svi možemo živjeti s tim. Ovdje je riječ o samoj katoličkoj vjeri. Na najvišoj razini Crkve postoji otklon od same katoličke vjere. U Crkvi imamo jasnu riječ za zastranjivanje od katoličkoga učenja u važnim točkama: krivovjerje (hereza). To je jedan od najvećih grijeha protiv Crkve. Vlasti u Crkvi pozvane su djelovati protiv toga kao što su činili svi pape i sabori u prošlosti Crkve. Sadašnji papa i „njegove“ sinode to ne čine. Oni čine ili barem promiču određena krivovjerja, pa i namjernom uporabom nejasna jezika ili iznošenjem suprotnih mišljenja. Događaj s Pachamamom nadilazi krivovjerje: to je otpadništvo od vjere (apostazija) pristajanjem na štovanje kumira što je posve u suprotnosti s prvom zapovijedi Dekaloga.
Biskup u KN-u kaže da me je pozvao na red jer sam papu nazvao heretikom. Dobro, to pozivanje na red i nije tako loše: na sjednici kaptola rekao mi je da je takva optužba doista neprihvatljiva i stavio točku na svaki dijalog. Sad ne znam kakav „dijalog“ treba voditi s krivovjernicima. Oni se, suočeni sa stalnim učenjem Crkve, mogu se s njime složiti ili ga odbaciti. Ako se slažu s učenjem, problema nema. Ako to ne čine, krivovjernici su. Povrh toga, tijekom cijeloga njegova pontifikata nikada nisam vidio Papu da je spreman uključiti u dijalog. Dvojbe kardinalâ još uvijek čekaju…
Inače, to ide sve dalje. Papina uloga u aferi Pachamama mogla bi me dovesti u napast da Papi dam još ozbiljniju oznaku od „krivovjernika“. Ne ću sada, ali svatko može izvući svoje poštene zaključke.
