»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Fashion kršćanstvo


Ponekad možemo ispasti smiješni ako ne razumijemo simbole koje koristimo. I biti zloupotrijebljeni od strane nekoga tko puno bolje od nas razumije i zna što znače određeni simboli. Korištenje simbola uz neznanje i nerazumijevanje možemo nazvati fashion simbolikom. Tako ljudi vole modne marke odjeće i obuće iako ne znaju puno o modnoj kući ili dizajneru čiju odjeću nose. Fashion simbolika se temelji na javnom pokazivanju, a ne na razumijevanju i znanju simbola, odnosno imena i modnih marki. Postoje i ljudi koji također nose određenu odjeću ali i znaju jako puno o modnom imenu ili kući čiju odjeću vole. Nose određenu odjeću ne samo radi javnog pokazivanja, nego nošenjem specifične odjeće izražavaju stav koji se temelji na znanju i razumijevanju modne marke ili kuće.

Stoga možemo govoriti o dva fashion fenomena. Jedan koji možemo nazvati modom, a drugi koji možemo nazvati stavom. Fashion fenomen koji zovemo modom temelji se na javnom pokazivanju, pojavnosti određene marke ili modnog imena i isključuje znanje i razumijevanje i povijest i nastanak modnog brenda ili modne kuće čiju odjeću netko nosi. Fashion fenomen koji zovemo stav temelji se ne isključivo na javnom pokazivanju nego i na znanju i razumijevanju povijesti i tradicije nekog modnog brenda ili modne kuće. Tako onaj koji ima stav obično je vjeran određenoj modnoj kući, imenu ili brendu za razliku od onoga koji prati modu, ali bez stava. Onaj koji prati modu bez stava sklon je čestim mijenjanjima i promjenama modnih marki i kuća, dok onaj koji ima stav to radi rjeđe. Onaj koji ima stav ne ističe u prvi plan svoju izvanjsku pojavnost i ne govori često i javno o vrsti marke odjeće ili obuće koju nosi. Obično je tih u tom smislu. Onaj koji prati modu bez stava, koja se temelji na izvanjskoj pojavi, često na sav glas ističe modnu marku ili ime odjeće ili obuće koju nosi. Događa se da onaj koji nema stav nego mu je stalo do mode ispadne smiješan ili zloupotrijebljen jer ne razumije i ne zna puno o modnom brendu koji nosi jer nema znanja i razumijevanja o tome. Rijetko će se dogoditi da onaj koji ima stav, dakle koji zna i razumije modni brend koji nosi, bude zloupotrijebljen ili ispadne smiješan.

Ovaj društveni fenomen pronalazimo i u kršćanstvu u formi fashion kršćanstva ili ako hoćete modnog kršćanstva. Fashion kršćanstvo je zloupotreba kršćanskih simbola jer se koriste isključivo kao izvanjski fenomeni, kao pojavnosti o kojima korisnik ne zna što znače, ne poznaje njihovu povijest i nastanak i ne razumije njihovo mjesto unutar kršćanskog prostora i vremena. Iz tog razloga ni kršćanski simboli nisu izuzeti iz zloupotrebe, a onaj koji ih koristi kao modu biva zlouporabljen ili ispada smiješan. Vidjeti križ ili neki drugi kršćanski simbol na mjestu gdje ne pripada, gdje biva zloupotrijebljen zbog neznanja i nerazumijevanja, plod je fashion kršćanstva. Fashion kršćani koji koriste kršćansku simboliku bez znanja i razumijevanja često su žrtve zloupotrebe i predmet podsmijeha. Tako susrećemo fashion kršćanina koji ima ogromnu tetovažu nekog citata iz Svetog Pisma, a da o Svetom Pismu zna vrlo malo ili nimalo. Ili fashion kršćanin koji se „šepuri“ s križem ili likom nekog sveca, a da o križu ne zna teološki skoro ništa i da o svecu zna samo da lijepo izgleda na majici, displayu smartphonea, ili kao screensaver za kompjuterski monitor.

Fashion kršćani kao i svi drugi ljubitelji mode skloni su čestim promjenama simbola radi izvanjske pojavnosti i kao ljubitelji mode prate trendove kao da su križ, svetac, Gospa, riječi Svetog Pisma brendirana ili markirana roba koju s vremena na vrijeme treba osuvremeniti radi svijesti i spoznaje o vlastitom modnom izričaju. Fashion kršćanin vjerojatno misli o Bogu ili Kristu kao nadnaravnim verzijama modnih dizajnera i modnih marki koji ne naplaćuju korištenje svoga imena ili lika pa ih se može naći na svakom komadu drveta, plastike, papira, metala, kamena. Fashion kršćanin nema stav. On prati modu i drži do izvanjske pojavnosti svoga lika. Nema posebnu želju niti ozbiljnu namjeru dublje i ozbiljnije upoznati kršćanske simbole koje nosi naokolo kao „vjerska“ manekenka ili maneken i stoga ispada smiješnim i biva zloupotrijebljen. Jer nema stav prema kršćanskim simbolima, nego su kršćanski simboli njegov modni izričaj. On je „duhovna“ modna ikona. Drugi ga trebaju razumjeti i prepoznati kao pojavnog kršćanina, ali bez stava. Kao neznalicu i čovjeka koji ne razumije važnost, ozbiljnost i mjesto kršćanskih simbola u životu vjernika. Fashion kršćanin kao i ljubitelj mode drži isključivo do izvanjske pojavnosti, važan mu je brend i modni izričaj, manje mu je važno ili nevažno ozbiljno znanje i upoznavanje kršćanske simbolike kojom se naokolo razbacuje kao da je na modnoj pisti, pa kršćanske simbole nosi i tamo gdje imaju svoje mjesto, ali i tamo gdje bivaju zloupotrijebljeni i predmet poruge i podsmijeha zajedno s njim.

Ne niječem važnost i mjesto i pojavnost kršćanskih simbola u izvanjskom životu i djelovanju kršćanina. Ti simboli govore o nama i našoj osobnoj vjeri. Nemoguće je biti kršćanin bez simbola i njihove izvanjske pojavnosti. Kršćanstvo ne može biti kršćanstvo ako nema i izvanjske simbole kojima izražava svoju vjeru, poslanje i temelje. Ipak, kršćanstvo sa stavom poznaje i zna što su kršćanski simboli, koja je njihova povijest, tradicija, kontekst. I neće ih ili ne bi trebalo koristiti odnosno zloupotrebljavati kao modne dodatke ili modne izričaje, nego kao simbole čija izvanjskost pokazuje dubinu i ozbiljnost vjere samog kršćanina.

Fashion kršćanstvo i fashion kršćani zloupotrebljavaju kršćanske simbole, možda ne uvijek svojom krivnjom, jer ih tretiraju kao modni brend koji služi isključivo za vanjsko pokazivanje. Ono što je zbunjujuće i u opasnosti da bude zloupotrijebljeno jest odbijanje i lijenost fashion kršćana da istinski upoznaju i znaju i razumiju nešto više o kršćanskim simbolima i njihovom mjestu u kršćanskom životu i djelovanju. Time bi izbjegli da sami zloupotrebljavaju kršćanske simbole ili da ih drugi zloupotrebljavaju preko njih i ne bi bili predmet podsmijeha i poruge jer im je stalo do modnog kršćanskog izričaja, a ne znaju ništa o kršćanskom simbolu koji ponosno ističu i nose kao neizostavan modni detalj svoje vanjštine i izvanjskog pojavljivanja.

Kršćanski simboli nisu modni dodaci niti markirana roba, i ponajmanje je to istetoviran citat Svetog Pisma jer je ono Božja Riječ, a ne brendirani logo koji se jednom jedinom rečenicom izražava do kraja i u punini. Sveto Pismo i kršćanska simbolika ne mogu se svesti na „be happy“, „be yourself“ „be different“ brendirane fraze, i onaj koji ih svodi na to s pravom nekada ispada smiješan i biva zloupotrijebljen jer misli da je križu mjesto na njegovoj brendiranoj majici ili njegovim leđima, umjesto u posvećenom i svetom prostoru gdje i križ i Sveto Pismo imaju svoje istinsko i temeljno značenje.