Isusovim tragom u Betlehemu, predodređenu gradu
Od Justina do Origena i od Euzebija do Konstantina postoje brojna svjedočanstva iz najprvih stoljeća koja točno ukazuju na mjesto Isusova rođenja i ispunjenje Mihejeva proročanstva.
„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena“ (Mihej 5, 1).
U vrijeme Isusova rođenja Betlehem je bio malen, ali ne i nepoznat: u Starom Zavjetu spominje se 44 puta. Beit Lehem bio je rodno mjesto velikoga kralja Davida, mjesto gdje je prorok Samuel pomazao mladog pastira za kralja. Vrata staroga grada također su svjedočila trojici junaka koji su prkosili filistejskim stražarima kako bi iz betlehemskoga studenca donijeli vodu svomu kralju (usp. Druga Samuelova 23, 15–17). U Betleheme je grob Rahele (Postanak 35, 19), žene patrijarha Jakova, od kojega potječe dvanaest plemena izraelskih.
Mihejevo proročanstvo naznačilo je to malo selo kao rodno mjesto budućega Mesije. Proročanstvo je moralo biti jedno od temeljnih, koje su izraelski mudraci dobro čuvali jer kad kralj Herod „sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi“ (Matej 2, 4), oni su mu bez oklijevanja odgovorili: „U Betlehemu judejskome“ (Matej 2, 5), prisjećajući se prorokova teksta.
Proročanstvo se ispunilo, neprjevarljivo. Nema dvojbe da je upravo u Betlehemu rođen Isus iz loze Davidove. Važna svjedočanstva iz najprvih stoljeća potvrđuju da je neprestana predaja čuvala mjesto Rođenja i da je to mjesto bila špilja. Apokrif Protoevanđelje Jakovljevo (19, 1–2) četiri puta spominje špilju kao mjesto gdje je Djevica Marija donijela Isusa na svjetlo dana. Svjedočanstvo je iz II. stoljeća, kao i ono svetoga Justina († 165.), rodom iz Nablusa (57 km sjeverno od Betlehema), i stoga upoznata s palestinskim kršćanskim predajama, koji u svom Dijalogu s Trifonom (br. 78) izvješćuje:
„u vrijeme Djetetova rođenja u Betlehemu, jer nije imao gdje boraviti u tom selu, Josip se bio smjestio u špilji blizu naselja…“.
Justin stoga smješta špilju blizu sela Betlehem i čini se da daje razumjeti kako špilja nije bila prostorija uz nastambu.
Otprilike stoljeće nakon Justina još je jedna velika osobnost, Origen, došao je u dodir s predajom koja je u Svetoj Zemlji očuvala mjesta glavnih događaja u Isusovom životu. Vjerojatno rođen u Aleksandriji u Egiptu, biskupi Aleksandar Jeruzalemski i Tektist Cezarejski nekoliko su ga puta pozivali da propovijeda u Svetoj Zemlji. Nakon oštre reakcije biskupa Demetrija Aleksandrijskoga, koji se protivio njegovu svećeničkom ređenju, ostao je u Cezareji do svoje smrti. Onima koji su tražili dokaze koji bi poduprli stvarno ispunjenje Mihejeva proročanstva, Origen je tumačio kako je, još u njegovo vrijeme (prva polovica trećega stoljeća),
„pokazivala špilja u Betlehemu gdje se [Isus] rodio, a u špilji jasle u koje je položen. I sve je to u tim mjestima poznato, čak i onima koji su strani vjeri, kako je u toj špilji ugledao svjetlo Onaj komu se kršćani klanjaju i dive“ (Protiv Celza, 1, 51).
I Euzebije, vjerojatno rodom iz Cezareje i biskup istoga grada, crpi svjedočanstvo o potvrdi Mihejeva proročanstva ne samo iz evanđelja po Mateju i Luki, nego i iz mjesnih predaja:
„Na temelju predaje koju su im predali njihovi otci, čak i u naše vrijeme oni koji žive u tom kraju potvrđuju istinitost tih riječi u korist onih koji idu u Betlehem vidjeti mjesta i, pokazujući špilju u koju je Djevica, nakon što je rodila, položila Dijete, tako potvrđuju ono što kaže proročanstvo“ (Evanđeosko dokazivanje, VII, 2.14–15).
Na mjestu na koje se predaja ukazivala, a koje je car Hadrijan pokušao „ukloniti“ pretvarajući ga u pogansko štovanje, godine 325. po nalogu Konstantina i njegove majke svete Jelene, provedena su iskapanja te je izgrađena prva Bazilika Rođenja. Osmerokutni prezbiterij nadvisivao je Špilju Rođenja, a peterobrodna dvorana s višebojnim mozaičnim podom mogla je primiti brojne hodočasnike. Justinijan je kasnije ugradio osmerokut u novi trokrilni prezbiterij i izgradio dva stubišta za pristup Špilji Rođenja, kako bi olakšao protok hodočasnika.
Teško je utvrditi je li ta špilja bila spojena s nastambom. Međutim, riječ je o zanimljivoj pretpostavci, temeljenoj na vjerojatnosti da je Josip, budući da je bio iz Betlehema, u selu imao kuću ili barem rodbinu koja bi ga dočekala. Prema toj pretpostavci Marija i Josip nisu našli mjesta u gostionici, svratištu ili gostinjcu, kako izvješćuju moderni prijevodi, nego u sobi (moguće značenje grčke riječi καταλύμα/katalýma /gostinjska soba, smještajno mjesto/; riječ dolazi i u Luki 22, 11, kao oznaka za sobu koju treba prirediti za Posljednju večeru; dok je izrazom „gostionica, svratište ili gostinjac“ ispravnije prevoditi riječ πανδοχεῖον/pandokheĩon). Koja bi to soba bila? Soba koja se u mnogim domovima nalazila uz glavnu sobu i koja se koristila kao spremište, gostinjska soba ili soba za žene u porodu, koje su morale ostati odvojene tijekom cijeloga razdoblja zakonske nečistoće. Vjerojatno je da u toj sobi nije bilo mjesta, možda upravo zbog popisa pučanstva, koji je u Betlehem dovelo Josipove rođake iz raznih sela u Svetoj Zemlji. Zbog odluka da se smjeste u susjednu špilju, namijenjenu za nekoliko životinja. Međutim, ta špilja mogla je biti i odvojena od mjesta stanovanja, kako se čini da Justin naznačava u navedenom odlomku.
Špilja Rođenja, čiji oblik ne odgovara onom izvornom, zapravo se nalazi unutar mreže špilja. Najveća se zove Špilja sv. Josipa i podijeljena je na dva dijela; zatim tu su Špilje nedužne dječice i ona sv. Jeronima, u koju se crkveni naučitelj nastanio godine 386. Malo dalje je takozvana Mliječna špilja, uz koju su vezane dvije predaje: prva je označava kao mjesto gdje se Blažena Gospa sakrila tijekom Pokolja nevinih, neposredno prije odlaska u bijeg u Egipat. Druga je opisuje kao mjesto gdje je Josip nagovarao Gospu da pođu dok je ona dojila Djetešce; nekoliko kapi mlijeka palo je na tlo, pobijelivši stijenu.
Ta špilja u Betlehemu, stalno odredište milijuna hodočasnika, svjedoči o ispunjenju proročanstva koje je otprilike sedam stoljeća prethodilo Otkupiteljevu rođenju.
