Kršćanstvo nelagode
Učenici su šutjeli, iako su znali da je Gospodin. Zašto šutnja? Osjećam se ugodno dok ne susretnem onoga koga sam povrijedio. I uvrijedio. On ili ona izaziva nelagodu kad se pojavi bilo gdje blizu mene. Ništa ne mora izgovoriti. Čak ni pogledati u mom pravcu. Njezina prisutnost me opterećuje. Nemam snage uputiti ispriku.
Možda učenici zato šute. Desetorica koji su od tebe pobjegli. Ostavili te. I Petar. Onaj koji te zatajio. Ideš korak dalje. Pred svima Petra pitaš: Šimune ljubiš li me više nego ovi? Zašto ga, Gospodine, mučiš? Nisi li ga mogao zovnuti u stranu i predbaciti mu izdaju. Čemu to zlostavljanje pred svima? Jesi li ga htio poniziti? Petar odgovara kako te voli. I osjeća se neugodno. Izdao te. Kako te može voljeti? Piše li zato ražalosti se Petar što ga pitaš po treći put Šimune voliš li me više nego ovi? Zatajio sam te Gospodine, ali ipak te volim! Nemoj me više mučiti! Nemoj me sramotiti pred ostalom desetoricom. Oni te barem nisu zatajili, samo su pobjegli.
Ima razdoblja neugodne šutnje između mene i tebe. Nelagodne tišine kad ne razgovaram s tobom. Kad me pitaš voliš li me, osjećam se postiđeno. Kako ću odgovoriti na tvoje pitanje? Izdaleka ti već moje misli poznaješ i znani su ti svoji moji putovi. Kad bi me barem odveo na stranu i pitao ljubim li te? Bilo bi manje neugodno. Ali ti me pitaš pred svima ljubiš li me više nego ovi? I poput Petra se ražalostim. Ne zbog tvog pitanja, nego zbog spoznaje kakav sam. Kako možeš nekoga poput mene voljeti i još uvijek vjerovati da govorim istinu kad kažem: Da Gospodine ti znaš da te volim.
Volio bih znati što se dogodilo nakon neugodne šutnje Petra i ostalih apostola. Nakon što je Petar tri puta priznavši da te voli i ljubi istovremeno između redova priznao da nije dostojan ljubavi kojom ga obasipaš. I nakon što su desetorica priznali da su pobjegli. Mogu zamisliti tu opuštenu, prijateljsku i intimnu atmosferu između tebe i njih. Mogu te zamisliti kako zbijaš šale na račun njihovog straha i uplašenosti. Taj osjećaj slobode kad su ti sve priznali i s tobom se izmirili!
Nerijetko se osjećam neugodno pred tobom. Nikad mi ništa ne predbacuješ. Nikad me ne optužuješ. Nikada glas nisi na me podigao. Nikad mi nisi zaprijetio. Ti si onaj koji trske napukle neće slomiti. Ali tvoje pitanje kojim me uporno propituješ probada me dublje od bilo čega. Ljubiš li me više nego ovi? Voliš li me više nego ovi? I puštaš me da lažem. Obećavam ono što ne ispunjavam. Koliko sam puta slagao: Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim, da Gospodine ti znaš da te volim.
I ja sam se puno puta ražalostio zbog tvog pitanja jer me bilo stid tebe. Kako te Gospodine volim, ako ne živim s tobom, kako te ljubim, ako nemam povjerenja u tebe, kako je moguće, ako ću te zanijekati i od tebe pobjeći?
Između tebe i mene često je neugodna šutnja. Nisi ti kriv. Ja sam. Uvjerio sam sebe da je broj isprika koje primaš ograničen. I najbolje je skriti se od tebe. Izbjegavati susret s tobom. Zaobilaziti. Izbjegavati društvo gdje bih te mogao susresti. Ne slijedim ja tebe. Ti ideš za mnom. Tražiš me. I pronalaziš me. I vidiš koliko mi je neugodno. I nelagodno. I kad me uzmeš na stranu, uzimaš me samo za sebe. Intimno i nježno, onako kao što otac uzima dijete. Kao da ne želiš da drugi čuju što ćeš me pitati i što ću ti odgovoriti.
Hvala ti što me ne pitaš pred drugima. Što moju sramotu čuvaš samo za nas dvojicu i između nas. Lakše mi je kad se samo pred tobom osjećam nelagodno i neugodno. I koliko god puta sam te zatajio i od tebe pobjegao još se nikad nisi vratio k meni a da me ne upitaš: Ljubiš li me više nego ovi? I ja ti svaki put kažem isto: Pobjegao sam od tebe, zatajio sam te ne znam koliko puta, ali tebi je znano, ti znaš da te volim.
I tebi je to dovoljno. Pogledaš me s ljubavlju i kao i uvijek ponoviš isti poziv: Pođi za mnom. I svaki put idem za tobom. I s tobom. I tih nekoliko koraka s tobom bez stida i sramote su za mene uvijek milost i blagoslov. Zbog njih ti se svaki put vratim kada dođeš k meni pitati me: Ljubiš li me više nego ovi? Da, Gospodine, ti znaš da te volim. Barem na neko vrijeme oslobođen srama što sam te ostavio i zatajio pred sobom, pred drugima i pred Tobom.
