Kršćanstvo prebiranja


Ne razumijem događaje dok traju. I kad se dogode i prođu nisam siguran mogu li ih interpretirati. Ponekad ne znam zašto mi šalješ određene ljude. Zašto su tu? Ne razumijem zašto se u nekom vremenu nešto dogodi, a ne prije ili kasnije. Istražujući Pisma vidim kako ni mnogi drugi u početku nisu mogli razumjeti. Noa. Abraham. Job. I mnoštvo drugih. Tvoja majka prebirala je događaje u svom srcu, stoji u Pismima. Njezino prebiranje nema ništa s čovjekovim pokušajima da predvidi i kontrolira. Ona nije predviđala i nije željela kontrolirati.

Lijepa mi je ta riječ prebiranje. Kao da imaš pred sobom događaje u kojima sudjeluješ, ali ih ne kontroliraš. Tražim od tebe prosvjetljenje. Molim od tebe Duha da razumijem što mi se događa i zašto mi se događa. Ostao sam nemalo iznenađen otkrivši u Pismima da ni tvoji učenici nisu razumjeli tebe kao događaj. Petar te pokušao kontrolirati, tražeći od tebe da odustaneš od križa. Juda Iškariotski bio je rezigniran kad je shvatio da se ne uklapaš u njegova predviđanja budućnosti. Iskustvo tvoje majke me poučava da se događaj ne može razumjeti ljudskim naporom, nema veze koliko se hvalio sposobnošću gledanja u budućnost. Sviđa mi se njezina otvorenost i predanost događaju, zar ne da je to značenje njezinog fiat. Neka bude. Kao da govori razumjet ću kada za to dođe vrijeme, a sada tek mogu reći kako pristajem i ostajem otvorena za tebe.

I ja sam ponekad iznenađen nekim događajima koje proživim i koje iskusim. Ne brini, nije u pitanju nikakav misticizam niti halucinacija. Riječ je o onim susretima i iskustvima gdje nijedno racionalno tumačenje ne zadovoljava. Uzmeš mi nekoga kada se ljudskim predviđanjima i kontrolama čini da takvo nešto nije moguće. I odjednom nastaje praznina i muk. I ja ne umijem objasniti niti shvatiti događaj. Zašto si mi to učinio? Ili mi iznenada nekoga drugog pošalješ. Nekoga tko nije, ljudski gledano, bio predviđen niti planiran da se pojavi. Zašto si poslao ovoga čovjeka? Što trebam s njim učiniti? Tražiš od mene prebiranje.

Događaji koje proživljavam s tobom nisu oni koje se može vidjeti u bilo kakvim planovima i nacrtima onih koji gledajući čovjeku u dlanove, promatrajući zvijezde i ostatke kave misle da sve znaju o onome što slijedi. Smijem se ozbiljnosti i usmjerenosti na misao kako je bacanje graha i slučajni raspored zrna na podu najsigurniji znak što će biti s čovjekovim poslom, ljubavlju i zdravljem. Za mene nema značenja kad bi mi tumač budućnosti, vješt i snalažljiv s riječima, prorekao da će mi netko blizak iznenada umrijeti. To je obična tautologija. U budućnosti će ti netko blizak tebi umrijeti. Ja to znam jer će svi koji su mi bliski jednog dana umrijeti, kao što ću i ja jednog dana umrijeti onima koji me smatraju bliskim i povezanim s njima. Ja se pitam zašto? Ili kada mi mudra proricateljica budućnosti, videći da dugo živim sam i da me to muči, prorekne kako ću uskoro upoznati ženu svoga života. I ja zaista upoznam ženu svog života. I za nekoliko godina se razvedemo. Ja pitam zašto se ta žena pojavila i zašto nismo uspjeli? I je li to sve bilo slučajno ili nije?

I dok se mogu na različite načine truditi doskočiti kako samog sebe objasniti i kako objasniti zašto mi se nešto dogodi, kad si ti u pitanju i moja egzistencija, tu proricatelji budućnosti i sudbine nisu ni od kakve koristi. Jer ako ga pitam zašto postojim, proricatelj će mi reći kako ću se uskoro obogatiti i imat ću veliko bogatstvo, ali to nije odgovor na gore postavljeno pitanje. Ili kad ga pitam zašto patim, pa mi tumači kako sam kriv jer su moji preci nekoga ubili, pitam se kako ja mogu biti odgovoran za zlo koje nisam učinio, nego netko koga nikad nisam imao priliku niti susresti? I kako su pitanja ozbiljnija to je teže proricateljima budućnosti odgovoriti. Zašto si me stvorio? Eto jednog pitanja na koje bacanje graha, gledanje u kavu i slične smijurije i cirkuski marifetluci koji lakomislene navlače da im uzmu novac ne daju ama baš nikakav odgovor.

Ja ne mogu do kraja razumjeti dva događaja i kako su oni međusobno povezani. Jedan događaj si ti, drugi sam događaj ja. Bog i čovjek. Tvoja majka bila je jako mudra i pametna žena. Prebirala je. Ali bez strpljivosti i poniznosti nema prebiranja događaja života. Imam pravo pretpostaviti kako je ona bila strpljiva i ponizna. Strpljiva, jer tko može znati sve odmah i ovdje, i ponizna, jer tko može do kraja razumjeti tako veliki događaj kao što je Krist. Zanimljivo kako me samo jedna jedina rečenica u Pismima poučava kako se odnositi prema događajima mog života. Marija sve te događaje prebiraše u svom srcu. Nema predviđanja i nema zahtjeva da kontrolira. Njezino prebiranje čin je otvorenosti za razumijevanje koje dolazi od tebe, a ne od nje. Ona prebire u svom srcu kao da ti upućuje molitvu: pomozi mi da razumijem svog sina i tvog Sina, pomozi mi da ostanem otvorena za događaj koji ne mogu razumjeti i koji me nadilazi.

Vjerojatno bih i ja tako trebao. Naučiti čekati dok događaji prođu i ne tumačiti ih prije nego se dogode i okončaju. Biti otvoren za događaje koji će biti neprihvatljivi i teški za tumačenja i razumijevanje. Biti ponizan i priznati da nisam pozvan razumjeti, predvidjeti i kontrolirati sve što mi se događa. Koliko je tvoja majka drugačija od mene! Zavidim njezinom prebiranju života. Prebiranju događaja koji joj se dogodio. Njezinom načinu kako u sebi prebire Boga i moli ga za dar razumijevanja i pomoć da joj pomogne shvatiti.

Ja po običaju trčim svim znanim i neznanim lokalnim prorocima koji me za dobru naknadu uče kako nije teško razumjeti Boga, nije teško razumjeti Krista, nije teško razumjeti njegovu majku. Dovoljno je samo da im pružim svoj dlan ili neki komad nakita ili neki komad odjeće i oni će mi reći što sve stoji u Pismima i o čemu Pisma govore. Kad ne znaju odgovor bez grižnje savjesti uzimaju moj teško zarađeni imetak i potvrđuju kako je sve to već bilo sudbinski predodređeno i da se ne trebam mučiti oko razumijevanja i tumačenja. Zvijezde i planete su htjele tako i tu se više ništa ne može učiniti!

Divim se posvećenosti tvoje majke koja je mogla, da je htjela, potražiti nekog proroka ili proročicu da joj pokuša protumačiti što se to događa s njezinim sinom. Da je pita je li to samo prolazna faza u njegovom životu, hoće li joj se sin oženiti iz dobre kuće i hoće li od svog tesarskog umijeća napraviti danas-sutra dobru firmu i zaraditi bogatstvo? Ali, tvoja majka je previše ozbiljna žena da bi uradila i radila takve gluposti. I njezina ozbiljnost prisutna je u tom prebiranju. Odbija bilo kakvu mogućnost da joj neki lokalni šarlatan, koji navodno ima sva znanja o svemu što je skriveno, govori bilo što o događaju Sina. Zatvorena je za sve takve jeftine proroke koji se obogaćuju na ljudskoj naivnosti i neznanju, ostaje tek otvorena za tebe, za Oca koji je istinski tumač događaja Sina zajedno s Duhom.

Iskusio sam različitih događaja u životu. Neke ni dan danas ne razumijem i ne znam zašto su se dogodili. Ne znam čak ni njihovu pravu narav, svrhu i značenje. Ja ne želim i ne volim jeftina objašnjenja događaja koji su trajno obilježili moj život. I ne volim one koji mi dolaze s ponudama kako posjeduju tajna znanja o meni i onome što mi se događalo. Kako imaju kartu na kojoj piše sve zašto i kako mog cjelokupnog života, samo je dovoljno da im pružim dlan da malo pogledaju, naravno uz naknadu jer je to znanje nedostupno nama običnim smrtnicima, ali ne i njima koji, kako me uvjeravaju, imaju posebnu vezu s onostranim.

Ja bih iskreno volio biti kao tvoja majka. U samoći i tišini otvoren za Oca, njegovo poučavanje i govor, prebirati zajedno s njom i s tobom događaje iz svog života. A ti mi kažeš kako se prebiranje događa u čitanju Pisma, jer u Pismima ću pronaći istinsko razumijevanje za ono što mi se dogodilo i događa, i tek ću u Pismima prepoznati tvoju prisutnost i Očevu u događajima mog života koje ne znam objasniti i ne razumijem zašto su mi se dogodili ili se događaju.