Utorak, 28 rujna

Kršćanstvo slojeva


Roman Jona McGregora Reservoir 13 pomalo je neobičan i podsjeća na Hamsunove Plodove zemlje. Kao što se u Hamsunovom romanu svijet kreće oko jedne obitelji oko koje se sve drugo mijenja, tako i McGregorov roman prati živote mnoštva likova oko nestanka djevojčice Rebecce (Beckie, Becks) Shaw. Iako se život nastavlja, njezin nestanak se kao sivo i olovno nebo od vremena do vremena nadvija nad malenim mjestom. Ljudi se prisjećaju djevojčice, njezinih roditelja, medijskog interesa, policijske istrage. Ništa ne saznajemo o tome što se djevojčici dogodilo. Sporadično, likovi u romanu koji od djece postaju odrasli i formiraju vlastite obitelji, nailaze na tragove nestale djevojčice, koji polako gube smisao i značenje (kao u sceni u kojoj grupa sada odraslih ljudi nailazi na ostatke majice i jakne i prolazi pored njih ne uzimajući u obzir da bi mogli pripadati Beckie). Tek otac i majka nestale djevojčice navrate. I za njih se život nastavio. Zbog tragedije s kojom se nisu mogli nositi, razvode se. Kasnije se javljaju u romanu svatko sa svojim novim i drugačijim životom.

Ima nešto privlačno u McGregorovom romanu, a to je kako vješto i zanimljivo opisuje slojeve života mnoštva likova unutar nepomične točke nestanka djevojčice. Njihovo odrastanje, prve školske dane, odlazak na studij, ženidbe, djecu, razvode, umiranja. Izgleda da se čovjekov život sastoji od slojeva. Događaja koji ga oblikuju i obilježavaju čak i onda kada se ti događaji ne odnose direktno na njega i prema njemu. Kao što nestanak djevojčice Beckie utječe na život svih stanovnika malenog mjesta, iako većina nije imala nikakve veze s njom i njezinom obitelji i njezinim nestankom. Zarobljeni smo i obilježeni određenim događajima, kao što je, recimo, generacija koja je preživjela rat njime trajno označena. Slojevi čovjekovog života su zapravo događaji i iskustva koji mogu dati, ali i oduzeti dio smisla. Kao što rođenje djeteta nakon dugog iščekivanja daje životu smisao, tako ga iznenadni gubitak voljene osobe oduzima.

Možemo govoriti i o našem odnosu prema Bogu kao slojevitom životu, kada se naš odnos s njim sastoji od različitih događaja i iskustava vjere koji na nas utječu i koji nas obilježavaju. Dolazimo tako kršćanstvu slojeva, onom kršćanstvu osobno proživljene vjere, koje zna biti ponekad i složeno i komplicirano u odnosu na nečije pojednostavljeno razumijevanje Boga i vjere u Boga. Kršćanstvo slojeva je osobno iskustvo događaja koje smo proživjeli i proživljavamo u odnosu s Bogom. Slojevi tog odnosa s Bogom nisu uvijek lagani da se odgonetnu i ne idu uvijek pravom linijom, više bi se moglo reći kako tu ima i skretanja i krivudanja. Kao kada obitelj nažalost izgubi dijete, a onda dobiju drugo. Od sloja žalosti i tragedije obitelj se penje do sloja radosti i ispunjenja.

Kršćanstvo slojeva, kao iskustvo događaja koje pokušavamo razumjeti, a tiču se onoga što se događa u odnosu između nas i Boga, primjećujemo u događajima Knjige o Jobu. Između imanja i blagostanja, pa do gubitka i ponovnog uspostavljanja odnosa s Bogom, u Knjizi o Jobu množe se slojevi koji se za neke od nas pretvaraju u neodgovorena pitanja o našim osobnim životima i iskustvima. Sloj po sloj našeg vjerničkog života razotkriva nam se u nekom životnom događaju gdje pokušavamo doprijeti do konačnog odgovora. Čemu naša bol? Zašto naša patnja? Trebamo li se plašiti radosti? Jesmo li zaslužili toliku milost? Zar nas je Bog doista čuo u našoj molitvi? Ova pitanja upućuju nas na postojanje kršćanstva slojeva u nama samima. Kršćanstvo slojeva je poput onoga o čemu McGregor govori u svom romanu. Jedan trajni događaj i životi likova kroz različite slojeve njihovih egzistencija.

I kršćanstvo slojeva se formira oko nečega što držimo i vjerujemo kako je trajno, vječno i nepromjenjivo dok smo mi oni koji se s vremenom i godinama mijenjamo u svom odnosu prema Bogu. Kao što je nestanak djevojčice Beckie fiksirana točka oko koje se razvija život većine likova, tako je i Bog stvarnost oko koje se kreće naš vjernički život. Prvo smo djeca (Pavlova „nejačad“) i vjerujemo kao djeca, onda smo malo stariji pa vjerujemo drugačije, uskoro smo odrasli i vjerujemo kao odrasli. Kršćanstvo slojeva je događanje naše osobne vjere kroz život. Njezin rast, ali i njezin gubitak. Njezini usponi, ali i padovi. Njezine radosti, ali i njezine tuge. Njezina objašnjenja, ali i nesposobnost da nam pruži sve odgovore koje želimo.

Kada pogledamo apostole, vidimo i kako u njima kroz vrijeme života s Isusom polako raste i razvija se kršćanstvo slojeva. Razmišljaju kako će Isus biti zemaljski kralj, a oni će vladati nad dvanaest plemena Izraelovih. Vidimo ih kako u Isusu vide isključivo čudotvorca. Vidimo ih kako ne razumiju njegov govor o Ocu, njegov poziv na potpuno odricanje. Vidimo ih kao likove koji žive svoj samostalni život vjere oko jednog događaja koji se zove Isus. Vidimo ih kako od plašljivih odrastaju u neustrašive. Evanđelja su kao roman slojeva koji se događa oko nekog velikog događaja koji utječe na sve. Upoznajemo mnoštvo neobičnih novozavjetnih likova, i svi oni se kreću i žive u krugu temeljnog događaja, Isusa. Mnoštvo evanđeoskih likova nastavlja živjeti, rasti, razvijati se, rađati, umirati obilježeno događajem Krista.

Kao što život većine likova iz McGregorova romana biva dugotrajno označen događajem nestale djevojčice i pri tom njihov život ne ostaje isti, tako i kršćanstvo slojeva utječe na svakog od nas pojedinačno u našem odnosu s Bogom. S Bogom smo ponekad u sukobu, ponekad se bunimo, ponekad ga želimo, ponekad ga očekujemo, ponekad ga molimo, ponekad ga proklinjemo i optužujemo. Bog ostaje za nas referentna točka i naš odnos prema njemu nije jednostavan i pravocrtan. On utječe i obilježava naš život i onda kada daleko od njega rastemo, rađamo se, umiremo, živimo, zasnivamo obitelji, sahranjujemo naše mrtve.

Pomisliti kako je odnos s Bogom lagan i kako u odnosu prema njemu nema nepoznanica i sve je tako jasno i očito može se događati u onom razdoblju našeg vjerničkog života kada nam uopćeno ide dobro i nemamo veliku potrebu za komunikacijom s njim ili kad pomislimo da se sigurno i trajno možemo odvojiti od njega na temelju onoga da smo sve sami učinili i napravili i kako nam je sada suvišan. On nam više ne treba niti kao objašnjenje, niti kao podrška, niti kao odgovor. Međutim, događaji života kao slojevi koji se slažu jedan na drugi daleko su od uniformnih i identičnih. Oni su ponekad tako različiti, pa i suprotni da se pitamo jer li to onaj isti život koji smo do jučer živjeli, kao kada uslijed tragedije izgubimo oslonac, ili nekim neočekivanim i nevjerojatnim događajem bivamo spašeni od propasti i nenadoknadivog gubitka. Događaji života kao slojevi koji se u nama nakupljaju uvode Boga u naš život ili kao oslonac, ili kao sumnju, ili kao nekoga koga trebamo odbaciti, ili kao nekoga na koga se još uvijek možemo osloniti. Čak i kao nepostojeći Bog za neke od nas, on je tu negdje kao događaj koji pokušavamo shvatiti, kojim pokušavamo razumjeti sebe i ono što nam se događa ili što se događa ljudima koji su nam bliski i s kojima smo povezani.

I dok se mi mijenjamo kroz događaje života, te nerijetko međusobno nepovezane slojeve koji se međusobno znaju suprotstavljati i sukobljavati, Bog ostaje događaj koji nas ponekad oslobađa neobjašnjivosti i težine života, ponekad je Bog događaj koji nas pritišće, opterećuje, čak i progoni. On ostaje uvijek negdje u tim slojevima, u tim našim životnim događajima i ponekad, kako bismo nešto sebi protumačili, kako bismo pokušali razumjeti, čak i onda kada nemamo odnos prema njemu, pokušat ćemo ga upotrijebiti kao moguće objašnjenje i odgovor na pitanje, dilemu, sumnju. Kao djevojčica Rebecca Shaw oko čijeg nestanka se rađa i raste život većine likova McGregorovog romana, tako se i naš život rađa, raste, razvija, stari, propada i na kraju umire oko Boga kao događaja kojem se vraćamo kada želimo i pokušavamo objasniti sebi složenost i slojevitost našeg vjerničkog i ljudskog života i njihovog smisla.