Predrasude

Predrasude. Izvor mog neznanja. I moje oholosti. Koliko li ih je samo??? Zanimljivo kako se nikad nisam ispovijedao ili kajao zbog njih. Ne sjećam se da sam ikada priznao i tebi i sebi žao mi je zbog mojih predrasuda.

Vrlo su popularne. Jednostavne su. Ne traže nikakav napor i trud, dovoljno je nekad samo sam sebe uvjeriti kako znam nešto i nemam potrebu istraživati ili produbljivati dalje.

Čemu čitanje Pisma kad je za moje znanje dovoljno znati samo naslov? Čemu euharistija kad je za moje znanje dovoljno samo ulica gdje se nalazi građevina? Čemu molitva kad je za moje znanje dovoljno nekoliko rečenica čiji sadržaj više niti ne znam? Čemu teologija, njezina bogata povijest, njezini misaoni i intelektualni labirinti, čemu svi ti veliki teološki umovi kad je dovoljno ponekad tek nekoliko klikova između pauza za kavu ili ručak kako bih sebe proglasio i kako bi me i drugi nazvali velikim teologom i kršćanskim i katoličkim intelektualcem?

Predrasude su mi korisne alatke. Iza i ispod njih mogu skrivati svoju intelektualnu lijenost, umsko nepoštenje, moralni relativizam i površnost. Jer što će mi svakodnevno iščitavanje tajni i otajstava vjere kad me nekoliko redaka godinama može držati u nepomućenom miru i samozadovoljstvu znalca i stručnjaka?

Danas se moja vjera sastoji od nekoliko usputnih predrasuda prikupljenih ovdje i ondje, poput asimetrične građevine bez ljepote i proporcija i jakih temelja leluja od ovog do onog iskustva, doživljaja, rasprave i dijaloga. Moje predrasude iskorijenile su moju osobnu vjeru iz njezinih stabilnih temelja i ja se hvatam za svaki novi navještaj, riječ, modu i pomodarstvo uvjeren kako nekoliko šturih misli i površnih molitava znače istinsku vjeru koju duboko poznajem i kojoj sam duboko predan i odan.

Pa i Pisma donose iskustva tolikih koji su imali o tebi predrasude. Neki proroci su imali predrasude o tebi. Tvoji učenici su bili puni predrasuda. Ali, svaki od njih je u susretu s tobom ispravljao svoj krivi sud o Bogu, popravljao svoju krivu i pogrešnu sliku o tebi, svaki od njih je bio spreman na pouku o tome tko si ti i nitko nije ostajao u stanju svojih predrasuda, a imali su ih i puno i previše i neki od njih su ustrajali u njima do samog kraja.

Predrasude. Izvor mog samoljublja. Mjesto mog samo-divljenja, mračno i tamno mjesto, duhovna močvara moje nutrine u kojoj se ništa ne događa i ništa ne mijenja. Mjesto živog blata ili živog pijeska u koje sve dublje i više tonem što više odbijam produbljivati svoju osobnu vjeru i rasti u njoj.

Sasvim slučajno dođoh do svojih predrasuda čitajući redak iz Pisma koji kaže i o meni kako ću gledati, ali neću vidjeti, slušat ću, ali neću čuti, pružat ću ruku, ali neću dodirnuti.

Moje predrasude otupjele su osjetila moje osobne vjere i sve više o svemu i prema svemu imam mišljenje i stav i navodno znanje nerijetko nesvjestan kako druge krivo učim i krivo vodim. Uvjeren u stabilnost i vječnost predrasuda na kojima sam izgradio ime, ugled i veličinu pretvaram ih u istine slijep pred mogućnošću da ću pravu istinu zanijekati i zatamniti.

Zanimljivo kako ti se molim za mnoštvo stvari, imam pregršt zahtjeva i molbi za tebe. Ne sjećam se da sam se ikad kajao za predrasude ili te molio da me pratiš kako bi ih se oslobađao kroz život.

Sad kad sam dozrio do dobi kada čovjek postaje duboko svjestan svojih granica i svega onoga što ne zna i koliko ga tek ti u svojoj moći, snazi i intelektu nadmašuješ i nadvisuješ mogu samo s apostolom drugačije se pomoliti: vjerujem, smiluj se mojim predrasudama i oprosti mi one koje sam imao o tebi i braći i sestrama, čuvaj mi dušu da od njih da ne oboli i da je ne zarobe i daj mi uvijek dovoljno želje i volje da se svojih predrasuda oslobađam.