Petak, 3 prosinca

Molitvenici ili liturgijske pjesmarice?

2


U vremenima kada su bogoslužje i bogoslužne knjige bili uglavnom na latinskom, vjernici su u nas imali svoje pjesmarice, časoslove i molitvenike na narodnom jeziku, zahvaljujući i tome da je u nekim hrvatskim krajevima bogoslužje bilo na starohrvatskom jeziku. Koncem 19. st. u Njemačkoj Schott izdaje misal za narod na njemačkom jeziku, a 1921. Kniewald izdaje misal za narod na hrvatskom jeziku. Ta je knjiga u ono vrijeme bila dvostruko korisna: vjernik se mogao pripraviti za misu, a zatim je i samo misno slavlje (koje je bilo na latinskom) mogao simultano pratiti u svome misalu. Danas vjernicima stoje na raspolaganju Nedjeljni i blagdanski misal, kompletan časoslov ili njegovo skraćeno izdanje, pjesmarice i različiti molitvenici.

Pjesmarica ima danas veoma različitih. Od toga da pojedina župa, samostan ili određena skupina vjernika izdaju svoje pjesmarice, do toga da se izdaju zbirke “šansona”. Ovdje postavljamo pitanje što bi jedna liturgijska pjesmarica na razini Crkve u Hrvata trebala sadržavati osim tekstova i nota odobrenih pjesama? Naravno, trebala bi sadržavati određene molitve, upute i liturgijske tekstove. Ostaje teško pitanje izbora i mjere. Iz osobnog iskustava čini nam se zgodnim prikazati kako je to riješeno na njemačkom govornom području. Tako u Njemačkoj postoji liturgijska pjesmarica “Gotteslob” s dodacima za svaku biskupiju.


1. Njemačka pjesmarica “Gotteslob”


U prvom se poglavlju donose osobne molitve. Nakon kratkog uvoda o smislu molitve, donose se osnovne molitve: Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Anđeo Gospodnji, Kraljice neba. Slijede tematske molitve uzete iz tradicije Crkve: vjera, ufanje, ljubav, zahvala, molba, molite Isusu Kristu, molitve obraćenja, molitve u nevolji, u različitoj životnoj dobi, jutarnje i večernje molitve, molitve za stolom. Donose se i obiteljske molitve, prilagođene uzrastu djece i mladih, kao i molitve za različite staleže u Crkvi i za društvenu zajednicu. Molitve se zaključuju molitvama BDM i svecima. Većima je molitava uzeta iz tradicije Crkve (crkveni pisci, poznati sveci i duhovni učitelji), i iz Svetog pisma.

Drugo poglavlje nosi naslov: Kršćanski život po sakramentima. Načelno se uvijek protumači smisao i značenje pojedinog sakramenta, a onda se donose liturgijski tekstovi sakramentalnog slavlja i pripadajuće pjesme. Građa za sakrament pomirenja osobito je bogata. Nakon tumačenja smisla, grijeha, priznavanja grijeha, kajanja, obraćenja, oproštenja, donosi se dva modela pokorničkog slavlja, zatim samo slavlje sakramenta pomirenja. Donose se 4 modela ispita savjesti za odrasle, kao i priprava za ispovijed za djecu. Govori se zatim o smislu i značenju svetoga reda. Za sakrament ženidbe donose se temeljni liturgijski tekstovi s jednom pjesmom. Jednako se tako donose temeljni liturgijski tekstovi za sakrament bolesničkog pomazanja, kao i molitve za bolesnike i za umiruće. Razmjerno je iscrpna liturgija sprovoda s pripadajućim pjesmama.

Treće poglavlje je pod naslovom: Život zajednice u crkvenoj godini. Nakon kraćeg uvoda o značenju nedjelje i jakih vremena, započinje se s došašćem. Slijedi, naravno, božićno vrijeme, korizma i uskrsno vrijeme s velikim izborom pjesama, već prema njihovoj tradiciji. Slijede pjesme: zahvale, pouzdanja i molbe. Donosi se Red mise i model slavlja svete pričesti izvan mise. Zanimljivo je da se donosi dosta veliki izbor latinskih koralnih napjeva (Kyrie, Gloria, Sanctus, Agnus Dei). Tu su naravno i njemačke mise (Gospodine, Slava, Vjerujem, Svet i Jaganjče Božji). Slijede pjesme tematski raspoređene.

Četvrto, kraće, poglavlje, donosi popijevke BDM i svecima, kao i pjesme za bogoslužje sprovoda.

Peto poglavlje predstavlja Bogoslužje riječi, časoslov i pobožnosti. Donosi se pjevana jutarnja i večernja, a u zaključku još dugi niz psalama s notama. Slijede različite uglazbljene litanijske molitve. Nakon toga predlaže se dulji niz (kraćih) pobožnosti prema tijeku liturgijske godine, pobožnosti Mariji, kao i tematske pobožnosti.

Na koncu pjesmarice jest dodatak za pojedine biskupije.


2. Hrvatska inačica njemačke pjesmarice
– “Slavimo Boga”


U Njemačkoj je Hrvatski naddušobrižnčki ured u Frankfurtu još 1993. god. izdao hrvatsku inačicu njemačke pjesmarice “Gotteslob” i to pod imenom “Slavimo Boga“. (2013. god. izdano je posljednje 7. dopunjeno izdanje.) Prvo poglavlje nosi naslov: Temeljne istine kršćanske vjere,  drugo Molitva u životu kršćanina, treće Red mise s narodom, četvrto Pjevane mise, peto Misne popijevke i pjesme, šesto Pjesme kroz liturgijsku godinu, sedmo Zajedništvo svetih, osmo Sakramenti u životu kršćanina, deveto Služba za pokojne, deseto Blagoslovine, jedanaesto Pobožnosti, dvanaesto Služba časova, trinaesto Dodatak.

Očito je da je ova pjesma za uzorak imala njemačku pjesmaricu. I u jedna i druga pjesmarica podijeljena je na brojeve, što olakšava praktičnu primjenu.


3. Perspektive


Ne ulazeći u izbor pjesama i melodija u ovim dvjema pjesmaricama (pogotovo u ovoj hrvatskoj) smatramo ovakav pristup primjerenim. Naime, ovakva pjesmarica pretpostavlja da prosječan vjernik nema nedjeljni i blagdanski misal, te da nema časoslov. U jednoj pjesmarici vjernik može naći gotovo sve što mu je potrebno i za osobnu molitvu i osobnu pripravu na sakramente, kao i molitve i pjesme za zajednička slavlja. Pri tome je, naravno, veoma važno načiniti mudar izbor molitvenih tekstova i uvode u pojedina slavlja. Kao što neznatni dio vjernika u nas ima nedjeljni i blagdanski misal i časoslov, tako je ipak sve manje (mlađih) naših vjernika koji imaju bilo kakav molitvenik (kvaliteta naših molitvenika zasebno je pitanje), smatramo da bi ovakva pjesmarica bila upravo nužna. Svaka bi crkva mogla imati određeni broj takvih pjesmarica, a vjernici bi, uvjeren sam, rado kupovali i za sebe osobno takvu pjesmaricu. Korist bi bila dvostruka. Vjernicima bi se pružila pjesmarica u kojoj bi bile donesene note kvalitetnih i priznatih pjesama, a u isto vrijeme bi imali na raspolaganju i tekstove za sakramentalna i nesakramentalna slavlja, kao i za pobožnosti i molitve.

Iako danas već postoji solidan broj crkvenih pjesmarica, što svakako treba cijeniti, valja nam uvijek težiti boljem i savršenijem. U tom nam smislu navedena njemačka pjesmarica sa svojom strukturom, kvalitetnim pristupom i obuhvatnošću može doista biti lijepa okosnica. Na korist svima, a na slavu Bogu.