Petak 9. tjedna kroz godinu: Sjedni mi zdesna

Meditacija uz Evanđelje: Mk 12,35-37

Isus u jednom trenutku stavlja u nepriliku pismoznance koji su doslovno znali Stari zavjet naizust, a ipak puno toga nisu razumjeli. Isus navodi psalam koji kaže: „Reče Gospodin Gospodinu mojemu“. Gospodin je u ono vrijeme bio uobičajeni naziv za Boga. Ono „Gospodin Gospodinu“ upućuje na to da su i Otac i Sin iste božanske naravi. Isus u tome psalmu vidi navještaj Boga Oca i Boga Sina.

Evo. Pismoznanci su svaki dan proučavali Pisma, a ipak nisu došli do pravoga značenja navedenoga psalma. Za nas to znači sljedeće: trebali bismo uvijek iznova i iznova čitati Božju riječ, slušati navještaj te iste riječi u bogoslužju i o toj riječi u srce razmišljati. Tu nam je Blažena Djevica Marija najbolji primjer. Evo. U noći Isusovog rođenja dolaze pastiri i ushićeni pripovijedaju kako su vidjeli anđele, primili njihovu poruku i slušali anđeosku pjesmu. Što Marija čini? Veli Luka: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2,19).

Silna je Božja riječ. Neiscrpne su njezine dubine. Uvijek se iznova i iznova otvara srcu koje je traži. I najveći propovjednici i najveći sveci uvijek su iznova i iznova otkrivali dubine onih biblijskih odlomaka koje su na stotine puta čuli, o kojima su toliko puta razmišljali i o kojima su toliko puta propovijedali. O važnosti i ljepoti Božje riječi čitamo u prvim recima Knjige psalama: „Blago čovjeku koji uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi“ (Ps 1,2-3). Dao Bog da se to ostvaruje i u našem životu.