Subota 8. tjedna kroz godinu: Ni ja vama neću kazati

Meditacija uz Evanđelje: Mk 11,27-33

Dolaze Isusu njegovi protivnici, ne bi li ga uhvatili u riječi, pa da ga mogu optužiti. Pitaju ga, kojom vlašću čini čudesa. Znao je Isus da njih ne zanima istina. Poznavao je njihove duše i vidio da su posve zatvorene navještaju spasenja. Njima je do mudrovanja, do filozofskog nadmetanja, do onoga što Pavao naziva „rječoborstvo“. Zato im Isus uzvraća istom mjerom i odgovara: ako oni njemu kažu je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi, i on će njima dati odgovor na njihovo pitanje. Budući da oni nisu htjeli prihvatiti Ivana za proroka i budući da su bili posve zatvoreni Božjoj milosti, u svojoj tvrdoglavosti odgovore da ne znaju. Zato im Isus odgovara. „Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.“

Govor o vjeri nije filozofsko nadmetanje, nije „panel-diskusija“, nije debatni klub, nije televizijska zabavna emisija u kojoj ljudi različitih uvjerenja brane svoje stavove i napadaju neistomišljenike. Pogledajmo: Isus je pred Pilatom jedva izgovorio po koju rečenicu. Na svome suđenju gotovo da ništa nije rekao. Kada su ga vezana doveli Herodu, Isus nije usta otvorio. Čemu govoriti onima koji ne žele čuti?

Tako i mi. Onima koji imalo imaju otvoreno srce, možemo i trebamo mirno izlagati koje su naše svetinje, treba im navijestiti Krista Spasitelja. Naprotiv, uporno pobijati neka druga mišljenja redovito vodi do dugih i besplodnih rasprava.  A nama ostaje ono što je prvo i najvažnije: naviještati Isus Krista svojim životom, srcem i dušom, svime onim što činimo, za čime čeznemo. Zbog uvjerenih, gorućih kršćana koji su do smrti svjedočili svoju vjeru, kršćanstvo se prvih stoljeća silno širilo. Na to smo pozvani i za to nam sigurno neće nedostajati Božje milosti.