Četvrtak prvog tjedna došašća – misao za homiliju i molitva vjernika

Crkva je sagrađena na stijeni koja je Krist

Čitanja: Iz 26,1-6; Ps 118; Mt 7,21.24-27

Misao za homiliju

Evo jedne slike o Crkvi koja nam je tako bliska. Crkva kao zajednica vjernika je kao snažna utvrda, utvrda koju je sagradio sam Bog (Iz 26,1-6). Nije snaga Crkve u njezinoj organizaciji, u njezinom stoljetnom iskustvu, diplomaciji, propisima, kanonima. Ljudi se ponekad plaše promjena u Crkvi. Sjetimo se samo straha i žalosti zbog gubitka latinskog jezika u bogoslužju, kada se mislilo da će se time ugroziti jedinstvo Crkve. Ako bismo mislili da na svim tim, inače vrijednim elementima, počiva Crkva, pokazali bismo da ne vjerujemo u Duha Božjega, gradili bismo Crkvu na pijesku. A kad bi tako bilo, davno bi je nevremena kroz vjekove srušila i bila bi od nje velika ruševina (Mt 7,21.24-27).

Mi smo sazidani Božjom rukom na kamenu koji se zove Krist, na stijeni koja je nerazoriva. Zato se vjernik ne treba ničega bojati: promjena u Crkvi, vremena i nevremena, bujica, kiša ili vjetrova. Samo se treba čvrsto držati stijene, Isusa Krista.

Molitva vjernika

S pouzdanjem zavapimo Kristu, mudrosti i snazi Božjoj, čija je milina boraviti sa sinovima ljudskim:

Bliz nam budi, Gospodine!

1. Gospodine, Isuse Kriste, ti si nas pozvao u kraljevstvo svoje: daj da dostojno živimo, u svemu Bogu ugađajući.
2. Ti si među nama, a svijetu si nepoznat: objavi ljudima svoje lice!
3. Ti si bliži nama nego mi sebi samima: učvrsti u srcima našim pouzdanje i nadu spasenja!
4. Ti si izvor svetosti: sačuvaj nas svetima i neokaljanima za dan tvoga dolaska!
5. Ti si graditelj naše Crkve: daj da imamo puno povjerenje u tebe, da na tebi počiva naša zajednica.

Gospodine, mi se ne pouzdajemo u sebe, nego u tebe i tvoju neizmjernu dobrotu. Usliši nas u našim potrebama i ispuni svojom milošću. Koji živiš…

Božo Rimac